– Zato što nam tajming i način na koji se manipulacija sprovodi pobude emocije i zamagle nam um. U takvim stanjima nismo u mogućnosti da sagledamo širu sliku i skrivene motive na djelu.

– Oduprijeti se je teško zbog naših prethodnih negativnih iskustava, odnosno onoga što nazivamo svojim prtljagom, koji nas čini emotivnim (bez obzira da li je riječ o pozitivnim ili negativnim emocijama) u određenim situacijama, a ta pobuđena emocionalnost nas sprečava da prozremo namjere onoga ko manipuliše.

– Teško je oduprijeti se zato što spretna manipulacija nudi „bolje” načine da nešto uradimo, tako što nam umanjuje anksioznost ili strah da radimo nešto pogrešno, i smanjuje nam strah od odbijanja ili negativne reakcije.

– Još jedan razlog je i taj što nam nedostaje vještine ili mogućnosti da odreagujemo kako treba, kao i zbog straha od posljedica koje bi uslijedile ako nešto preduzmemo. Možemo se plašiti reakcije, pa nas tako manipulacija uvjerava da bi trebalo da dobijemo odobrenje za svoje postupke.

– Manipulacija podstiče strah, i često nudi olakšanje od tog straha i uvjerljive načine na koje možemo postići uspjeh. Baš zbog tog osjećaja olakšanja, često nismo u mogućnosti da vidimo prave motive koji stoje iza nje. Ona ne samo da nas ubjeđuje da ćemo postići taj uspjeh, već nam za njega i garantuje.

Sve ono šta, kao ljudska bića, činimo instinktivno – i to vodeći se instinktom za preživljavanjem – čini nas sklonim tome da budemo izmanipulisani. To je zato što smo društvena bića, sklona svrstavanju u grupe. I ne samo to, mi želimo da budemo prihvaćeni od strane grupa kojima pripadamo, što može biti pogodno tlo za manipulaciju.

Grupe kojima pripadamo razlikuju se po veličini. Primeri takvih grupa su zajednica za partnerom, porodica, tim, pleme, rulja, gomila, religija, nacija. Mi instinktivno težimo da se svrstamo u određene grupe, jer nam one nude zaštitu i osećaj vrednosti. Lako možemo postati meta manipulacije ako nas ona „gađa” u takvu instinktivnu potrebu kakva je potreba za pripadanjem. Instinkt za preživljavanjem podsvjesno „radi” za nas i na taj način posredno manipuliše našim osjećanjima.

Kako se oduprijeti manipulaciji?

Korak 1: Razumjeti sopstveni ledeni brijeg

Zamislite ledeni brijeg, pri čemu led iznad površine predstavlja našu svijest. U njoj se nalaze sve naše misli i riječi. Led ispod površine predstavlja naš nesvjesni um. U njemu nema riječi, već samo slika, obrazaca i pravila koja nam omogućavaju preživljavanje. Površina je mjesto na kom se stvaraju emocije, koje izaziva naš instinkt ispod površine, i koji može upravljati našim mislima i djelima.

Podvodni dio ledenog brijega reaguje na svijet oko nas tako što prepoznaje iste one obrasce koje smo već usvojili ili na koje, po prirodi stvari, moramo reagovati, sa namjerom da nam omogući opstanak.

Negativna i traumatska iskustva koja smo imali uopšte ne moraju biti dramatična. Za dijete, to mogu biti odsustvo roditelja, porodični nesklad, vršnjačko nasilje, ismijavanje, smrt člana porodice. Ovi procesi kreiraju emocije na površini (vode, u metafori ledenog brijega).

Svjesni dio našeg uma, koji se nalazi iznad površine, reaguje na emocije, tako što pokušava da primijeni što logičnija i razumnija pravila koja smo naučili tokom života. To su pravila koja nam omogućavaju prihvatanje i preživljavanje, te je njihov cilj da umanje uticaj negativnih emocija, odnosno povećaju uticaj pozitivnih.

Manipulaciji postajemo lakše podložni onda kad je emocija na površini toliko jaka, da onesposobi ili preusmjeri pažnju svjesnog dijela uma i spriječi primjenu logičnih pravila. Opasnost će nam okinuti instinktivnu reakciju, koja će rezultovati snažnim osjećanjem na površini i tako je uzburkati. Ali, instinkt uopšte ne mora biti okinut stvarnom traumom, već upravo manipulacijom. U tim situacijama, on izaziva snažnu emocionalnu reakciju.

Metafora sa ledenim brijegom može nam pomoći da razumijemo da sklonost da budemo izmanipulisani ima svako od nas; ona je, takoreći, „ugrađena” u svako ljudsko biće. Kad instinkt preuzme kontrolu, to ne znači da smo slabi ili neadekvatni u sputavanju svojih impulsa. Naš svjesni um je i dizajniran tako da može biti paralisan od strane intenzivnih emocija. Drugim riječima, ljudski je ne biti u mogućnosti da spriječimo intenzivne emocije koje se odvijaju kao posljedica ovog mehanizma.

Kada ne osluškujemo i ne prihvatamo svoje emocije, postajemo lakše podložni manipulaciji.

Korak 2: Non Ego Sum Satis – ispitivanje sopstvenih nesigurnosti

Non Ego Sum Satis (prevod „Ja sam dovoljan/a”) se odnosi na našu nesvjesnu osjetljivost na sve ono što se nalazi pod površinom ledenog brijega. Smanjivanjem tih „osjetljivosti” smanjujemo i svoju ranjivost ka manipulaciji, tako što drugima postaje teže da od nas na ove načine dobiju intenzivne emocionalne reakcije.

Manipulacija i započinje time što nam neko pronađe te osjetljivosti, „slabe” tačke ili nesigurnosti, osećaj neadekvatnosti ili nešto čime nismo zadovoljni; ako dovoljno pritiska te tačke u namjeri da izazove emocionalnu reakciju, a potom nas navodi da činimo šta on ili ona žele, kako bi prestali da vrše isti taj pritisak. Što smo više „nedovoljni” – Non Ego Sum Satis – to više nesigurnosti i osjetljivih tačaka možemo otkriti drugima i tako postati meta manipulacije.

Pokušaj da sakrijemo svoje nesigurnosti iza nekakvog lažnog paravana ne funkcioniše, pošto maska koju pritom kreiramo pripada gornjoj polovini ledenog brijeda, što znači da je neefikasna za sve ono što se nalazi u donjoj polovini, ispod površine. To znači paravan ili maska neće predstavljati zaštitu naših slabih tačaka od vještih manipulatora, pošto oni umiju da čitaju poruke koje dolaze iz nesvjesnog dijela, a on je u ovim slučajevima nezaštićen.

Drugi ljudi su, dakle, u mogućnosti da uoče našu osjetljivost čak i onda kad mi to nismo. Jedan od načina da ih zaštitimo je da se osvrnemo na svoja prethodna iskustva kad smo bili izmanipulisani – posebno na ona koja su se u prošlosti ponavljala – i pokušamo da otkrijemo koje su to naše osjetljivosti i nesigurnosti predstavljale tačke napada za manipulatore.

Još jedna opcija, možda lakša i brža, je da pitamo bliske ljude u svojoj okolini o tome šta oni vide kao naše nesigurnosti. Naravno, važno je da to budu ljudi za koje vjerujemo da neće manipulisati nama. Ova tehnika je korisna, zato što je zaista čest slučaj da drugi, bliski ljudi jasnije mogu vidjeti naše nesigurnosti nego mi sami.

Niko od nas nije u mogućnosti da vidi svoj sadržaj ledenog brega koji se nalazi ispod površine. Ljudi koji su vješti manipulatori to mogu i to zloupotrebljavaju kako bi postigli svoje ciljeve.

Korak 3: Ego Satis („Ja sam dovoljan/a”) – prihvatanje sopstvenih nesigurnosti

Jednom kada osvijestimo sopstvene nesigurnosti i osjetljive tačke, one neće nestati. Najbolje što možemo postići je da smanjimo potencijal za snažne emocionalne reakcije koje one mogu izazvati kada su pritistnute.

Time što ćemo povećati svoje znanje, steći i praktikovati nove vještine, pametnije koristiti vrijeme, razgovarati sa sobom i povećati izlaganje sopstvenim nesigurnostima, bićemo spremniji da živimo sa emocijama koje proizilaze iz naših nesigurnosti.

Ne možemo postići Ego Satis stanje tako što ćemo eliminisati emocije. Umrtviti ili izmijeniti to kako se osjećamo promjenom stanja svijesti može nam donijeti privremeno olakšanje, ali ne dugoročno. Na taj način zapravo samo ćemo ostati u Non Ego Sum Satis koraku. To će osnažiti „Ja nisam dovoljan i ne mogu ovo da podnesem bez droga ili alkohola” uvjerenje.

Ni korišćenje „Fake it till you make it” („Pretvaraj se dok ti ne pođe za rukom”) idioma nije dobro rješenje. Majstori manipulacije mogu da ga uoče i iskoriste. Pretvarati se ne funkcioniše, a frustraciju ćemo smanjiti tako što ćemo prestati da se pretvaramo, a ne pojačavati svoje napore da nam to pođe za rukom. Zato ovaj idiom treba zamijeniti sa „Take it till you make it!” („Ostani u situaciji dok ti ne pođe za rukom”, u slobodnijem prevodu).

Naša osjetljivost je kombinacija naslednih faktora i svega onoga što smo u prošlosti doživjeli i iskusili. Ništa od toga ne možemo da poništimo. Ne možemo da uklonimo ili sakrijemo svoju osjetljivosti, ali možemo da javno pokažemo svoju istrajnost u tome da nas ona ne sabotira. To će nas učiniti težim metama za manipulaciju.

Ostati u situaciji dok nam ne pođe za rukom („Take it till you make it”) je moguće određenu količinu vremena. Međutim, normalno je i ljudski da nam je to ponekad teško. Zato treba očekvati situacije u kojima će nam to biti preteško.

Ponekad sebi treba dozvoliti i takve situacije: kad nam je preteško da se odupremo. Tada možemo da preusmjerimo pažnju, da izbjegavamo, da bježimo!