Prema MIT, ova „stabilizirajuća povratna informacija“ dio je razloga zašto je Zemlja uspjela ugostiti različite oblike života u posljednjih 3,7 milijardi godina, prenosi portal provjeri.hr.

Tragajući za dokazima, istraživači su duboko istražili postojeće paleoklimatske podatke prikupljene tokom posljednjih 66 miliona godina, primjenjujući matematičko modeliranje kako bi utvrdili jesu li kolebanja u prosječnim temperaturama na Zemlji možda ograničena jednim ili više faktora.

Tim MIT-a smatra da je trošenje silikata ključni mehanizam u tome kako Zemlja reguliše svoju temperaturu: kako se silikatne stijene s vremenom troše i erodiraju, dublji slojevi minerala stalno su izloženi atmosferi. Hemijske reakcije sa silikatima izvlače ugljen dioksid iz atmosfere, zadržavajući ga u stijenama i okeanskim sedimentima.

Naravno, vremenske skale stabilizacije temperature odgovaraju vremenskim skalama na kojima djeluje silikatno trošenje, do oko 400.000 godina. Zapisi koje su ostavili fosili i ledena jezgra sugerišu da ovo trošenje doista održava temperaturu pod kontrolom.

Bez tog mehanizma geološke povratne sprege, sugerišu istraživači, naša bi planeta prolazila kroz fluktuacije temperature koje postaju sve ekstremnije.