Oblak nastaje kada topli, vlažni istočni vjetrovi sa Mediterana duvaju preko stijene. Tom prilikom se vazduh hladi i podiže, a potom kondenzuje u oblak.
Brzina udara vjetra bila je između 55 i 65 kilometara na sat, što je doprinijelo formiranju oblaka.

Vjetar levanter stvara karakterističan oblak nad Gibraltarskom stijenom u slučaju kada postoji skup uslova. Ako su brzine vjetra preniske, a stabilnost visoka u površini sloja, oblak se ne stvara, a kondenzacija je takođe osjetljiva na male promjene u sadržaju vlage, tako da kad vjetar preko Stijene skrene na jugoistok, protok postane previše suv za stvaranje oblaka donoseći sušniji vazduh iz Sjeverne Afrike. Kada je brzina vjetra preniska, vazduh je blokiran i ne može se podići da bi stvorio oblak. Pri velikim brzinama vjetra, turbulentno miješanje s zavjetrinom Stijene distribuira vlagu kroz razmjerno dubok sloj i oblak je u najboljem slučaju vrlo slomljen. Često se otapa odmah zapadno od Stijene u ovim turbulentnim vjetrovitim uslovima.