“Smatram da ova vrsta ugovora predstavlja relikt prošlosti iz vremena kada nisu postojale pravne države sa modernim ustavima i efikasnim mehanizmima zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda. Zato je ovo bio adekvatan mehanizam kojim bi država i tradicionalne vjerske zajednice regulisale međusobne odnose. Razvojem pravne države značaj ovih pravnih dokumenata se suštinski svodi na ‘pravni folklor’, te ima dominantno politički kontekst”, kazao je dr Vujačić.

On je rekao da većina odredbi potpisanog Temeljnog ugovora “ne proizvodi neposredna pravna dejstva, već mogu konstituisati utuživa prava ili obaveze pred crnogorskim institucijama – upravnim ili sudskim organima, za ugovorne strane, isključivo ako budu sadržane u važećim pravnim propisima – zakonskim tekstovima ili podzakonskim aktima”.