Bracanović smatra da “Temeljni ugovor sa SPC nije akt isključivog javnopravnog karaktera, već pojedinačni pravni posao, koji pored svojih specifičnosti počiva na odredbama Zakona o obligacionim odnosima”.

On tvrdi da su država i SPC u jednakoj mjeri dužne da se pridržavaju imperativnih propisa Crne Gore, budući da bi u suprotnom trpjele sankciju ništavosti ugovora, dodajući da Vlada i SPC ovim ugovorom mogu urediti sve ono što nije zabranjeno imperativnim propisima.

Uskraćivanje priznavanje javnopravnih ovlašćenja bilo kojoj vjerskoj zajednici, dovelo bi do uskraćivanje prava na zaštitu u upravnom postupku i sporu vjernicima koji su u poslovnoj ili pravnoj vezi s njom, ukazuje Bracanović povodom jedne od tema koja je posebno tretirana u javnosti prethodnih dana.

Kada je riječ o pojmu odobrenja kod vršenja bezbjednosnih mjera, Bracanović navodi da se to mora razumjeti jedino u smislu naknadne, deklarativne obznane radnji koje sprovodi državni organ.

“Insistiranje na formalnom ujednačavanju prava kod ovih ugovora značilo bi neopravdano uskraćivanje vjerskih sloboda jednima ili neopravdano favorizovanje drugih”, naglašava Bracanović.

Ugovori sa vjerskim zajednicama ne mogu biti predmet postupka ocjenjivanja saglasnosti sa Ustavom i zakonom, već samo mogu biti ispitivani pred redovnim sudovima, ističe Bracanović u svom Pravnom mišljenju dostavljenom predsjedniku Vlade.