Kada se ćelije pripremaju za diobu, njihov je DNA čvrsto omotan oko proteina kako bi se formirali hromosomi koji pružaju strukturu genetskom materijalu. Na krajevima tih hromosoma nalaze se telomeri, koji stvaraju neku vrstu zaštitne strukture kako bi se spriječilo oštećenje genetskog materijala.

Međutim, telomeri se skraćuju svaki put kada se ćelija podijeli. To znači da, kako starimo i kako u našem tijelu dolazi do sve većeg broja dioba ćelija, telomeri postaju sve kraći i slabije štite naš DNA. Oštećenje genetskog materijala može dovesti do mutacija koje uzrokuju nekontrolisanu diobu ćelija, odnosno pojavu raka.

Kada ćelije počenu da liče “zombijima”, dolazi do prestanka diobe i one prolaze kroz proces koji se naziva ćelijsko starenje. Budući da zapravo ne umiru, ove stare ili “zombi” ćelije se tokom godina sve više nakupljaju u našem tijelu. Mogu biti korisne za zdravlje jer podstiču starenje obližnjih ćelija za koje postoji rizik da budu kancerogene i privlače imunološke ćelije da očiste stanice raka.

S druge strane, ovakve ćelije mogu otežati zacjeljivanje tkiva i imunološku funkciju, te luče hemikalije koje podstiču upalu i rast tumora.