U eksperimentu zvanom Strride koji je trajao od 1998. do 2003. bilo je uključeno stotine volontera. Bili su to pretežno ljudi prekomjerne težine sa sjedilačkim načinom života i u dobi od 40 do 60 godina. Dio njih je ostao tjelesno neaktivan kao kontrolna grupa, a ostali su počeli vježbati.

Kod svih ljudi koji su vježbali svi promatrani parametri su se poboljšali, a u kontrolnoj grupi se nisu mijenjali. Eksperiment je potrajao osam mjeseci.

Deceniju kasnije, znanstvenici su kontaktirali učesnike eksperimenta da im provjere metaboličko i fitnes zdravlje. Većina muškaraca i žena iz kontrolne grupe su sada imali veći struk, a vježbači su se vrlo malo proširili u struku.

Muškarci i žene koji su tokom eksperimenta intenzivno vježbali zadržali su i  znatno bolje rezultate. U prosjeku im je aerobni kapacitet pao  samo 5% od vremena kad su se priključili Strride studiji, isto kao i kod onih koji i dalje vježbaju nekoliko puta nedjeljno.

Volonteri koji su hodali, a ne intenzivno vježbali nisu imali identične trajne koristi kao intenzivni vježbači. Većina je izgubila 10% aerobnog kapaciteta. Ipak su zadržali znatno poboljšano metaboličko zdravlje, čak i više od intenzivnih vježbača. Imali su bolji krvni pritisak i osjetljivost na inzulin prije priključenja programu. Metabolizam im je ostao relativno zdraviji nego kod intenzivnih vježbača.

“Gledano u cjelini, rezultati sugerišu da je vježbanje snažan modulator zdravlja, a neki od učinaka mogu prilično dugo potrajati”, pojasnio je Viljem Kraus, profesor medicine i kardiologije.