Potpuno sam zbunjen dešavanjem u Herceg Novom juče oko obilježavanje dana deportacije Bošnjaka iz Herceg Novog.

To je najveća crnogorska sramota ikad! Fakat!

Konsultovao sam Gorski Vijenac i kaže crni Njegoš:

“Doleće ni jato jarebicah,
i svakoju živu uhvatismo.
Stoga graja stade među nama.

Svi iz grla poviču:

Puštite ih, amanat vi boži,
jere ih je nevolja nagnala,
a ne biste nijednu hvatali.
Utekle su k vama da uteku,
a nijesu da ih pokoljete.”

E tu ste se pogani sinovi imena crnogorskog ogriješili o svoje ime prije svega. A ogriješili ste se o još nešto. Ogriješili od prave svetinje. Recimo roditeljske – “Kad ne znaš đe su ti đetetove kosti – ne znaš ni gdje su ti svoje sopstvene!” Istina?

I baš mi smo ih poklali predajući ih onima čije ime neću ni da pomenem. Istina!

A šta treba da bude istina? Spomenik? Blaženodirnuti trojac Fiip, Zoran i Džontra? Kao kad odeš kod bolesnika u posjetu, znaš da umire, ali mu pričaš kako si baš bio pogođen njegovom bolešću.

A današnja priča je prilično za psihijatriju.

Ne dao Bog iko da obuje cipele te đece, tih majki, tih supruga, očeva, sestara i braće.

Filip, Zoran i Džontra Volta su juče bili u Herceg Novom. PRESENTA!!! TV Novela?

Izvinjavam se na grubom izrazu. Juče ste obećali spomenik? WTF? Kome treba spomenik? Dakle ministar policije, direktor uprave policije i ministar pravde juče u Herceg Novom? Spomenik? Polaže se cvijeće! Crna Gora konačno šta? Obećala spomenik? I to je sve?

Pošto Zorana i Džontru ne znam, ali znam Filipa – a što ne reče da će biti zakon o lustraciji? Obećali smo to zar ne? Koliko se ja sjećam. A moja sjećanja znaju da bole.

Sve ove decnije se civilni sektor bori za pravdu ovih ljudi. Oni traže kosti svojih voljenih i da zločinci budu kažnjeni. Vjerujem da su im bitnije kosti. Njima. Logično.

Nama treba da budu bitni oni koji su ih u kosti bez adrese pretvorili. Lustracija! Zatvor!

Koliko je Crna Gora platila novca i priznala zločin? Jeste novcem svojih građana, ali mora obrazom da plati! Crnim obrazom da ga opere, ako ga ikad oprat može.

Filipe, Zorane i Džontra – juče ste prali ruke kao Pontije Pilat. E ne može tako! Neka Džontra Volta pripremi zakon o lustraciji sada i izdigne se iznad svog habitusa na NJEGOŠEVSKI način.

Pravite vi spomenike naše sramote da bi se mi stiđeli. To je ljekovito. Ali žrtvama privedite zločince pravdi. To je Njegoš. To je Crna Gora.

Zakon o lustraciji je neophodan da bi se ratni zločinci kaznili. Da makar malo operemo sramotu i crn obraz.

Slavena Radunovića neka danas kontroliše njegova savjest.

Ali nije naša sramota samo Herceg Novi, tu su i Bukovica i Štrpci i Kaluđerski Laz…

Pred nama je i spašavanje krava i video rekordera, komjutera, kola i paljevine domova, pranje čarapa u Terezinom bazenu. One Tereze što je prva održala donatorski koncert kad je izgorelo Crnogorsko Narodno Pozorište  Pa sikter prostačine! I hvala Cetinje. Hvala LSCG!

Sve u Konavlima. Sve smo im spasili! I namještaj. A od Konavljana bližih nemamo. Ta đeca su išla u škole u Herceg Novom koji je 1989. imao najveći prihod od turizma po glavi stanovnika u SFRJ. Grad umjetnika. Nekad. A danas?

Kad je Njegoševa Crna Gora svela sebe na razinu Božidara Vučurevića, ratnog gradonačelnika Trebinja, koji je htio da sruši Dubrovnik da bi napravio ljepši i straiji, uz podršku istih onih iz Crne Gore koji su deportovali Bošnjake iz Herceg Novog, onda bolje da je nema.

Njegoš je sahranjen od svoje sramote tek ratom u SFRJ, a do tada je živio – nadajući se da će iznići cvijeće…umro je tek tada. Vjerujem da je centrifugalno, okrećući se u grobu od sramote, od korova i nakota, završio neđe u svemiru.

Da Crna Gora je bila u ratu. Ubijala je. Dozvolite da iznikne cvijeće!

Manite se spomenika – pravda, pravda i pravda… a ne zvona i praporci!