Zaboravljanje je, iako je naš mozak sposoban za neke impresivne rezultate, neizbežan proces. Naime, njegov „kapacitet za skladištenje“, kao i proces prisjećanja detalja koje smo preživeli, čuli ili vidjeli, ograničen je. Postoji nekoliko različitih načina i razloga zbog kojih zaboravljamo.

Šta kaže nauka o tome zašto zaboravljamo?

U teoriji, zaboravljanje je gubitak ili promjena informacija koje su prethodno bile uskladištene u našoj kratkoročnoj ili dugoročnoj memoriji.

Možemo da zaboravljamo iznenada ili postepeno, kako se stara sjećanja inače gube iz naše memorije. Iako je to normalno, pretjerano ili neobično zaboravljanje može biti signal nekog ozbiljnijeg kognitivnog ili zdravstvenog problema. Nema čovjeka kome se ovo ne događa u određenom obimu čak iako je potpuno zdrav, ali moramo da vodimo računa o tome koliko su simptomi česti.

Vraćanje informacija iz memorije i njihov nestanak

Sigurno se skoro svakodnevno osjećamo tako da nam je neka infomacija upravo nestala iz memorije, ili nam je, kako to naš narod popularno kaže, „na vrh jezika“. Nemogućnost vraćanja informacija i sjećanja jedan je od najčešćih uzroka zaboravljanja. Zašto često nismo u mogućnosti da povratimo informacije koje smo znali? Jedno od mogućih objašnjenja poznato je kao teorija raspada memorije.

Prema ovoj teoriji, zapis u našoj memoriji se stvara svaki put kada dobijemo neku informaciju. Praktično, formira se novo polje u memoriji. Tokom vremena, kratkog ili dužeg, ova polja se prazne, blijede i nestaju. Ako informacije ne osvježavamo ili ne podsjećamo sebe na njih, na kraju će biti potpuno izgubljene. Sa ovim nisu saglasni svi naučnici, jer su istraživanja pokazala da su čak i sjećanja koja nisu uvježbavana i ponavljana, ostala zapamćena i izuzetno stabilna u dugoročnom pamćenju.

Interferencija (smetnje) proizvode zaboravljanje na više načina

Istraživanja takođe kažu da mozak aktivno sekvencira sjećanja koja procijeni kao suvišna, ili koja mu nisu potrebna. Ovaj proces je poznat kao aktivno zaboravljanje. Kako se sjećanja i informacije gomilaju, neke pronađu svoje mjesto u našoj memoriji, ali neke se na kraju izgube. Ponekad, zaboravljanje se dešava zbog fenomena poznatog kao smetnje (interferencije) u memoriji. Naime, neka sjećanja i informacije se „takmiče“ i ometaju druge. Kada su informacije previše slične nekima koje su prethodno bile uskladištene u memoriji, veća je i vjerovatnoća da će doći do smetnji u percepciji i čuvanju.

Proaktivno i retroaktivno zaboravljanje

Postoje dvije osnovne vrste ovih smetnji. Proaktivne su kada staro sjećanje otežava ili onemogućava pamćenje novog. Retroaktivne smetnje (interferencije) nastaju kada nove informacije ometaju našu sposobnost da zapamtimo prethodno naučene informacije.

Iako smetnje mogu da otežaju pamćenje, postoje stvari koje možemo da učinimo da bismo umanjili njihove efekte. Ponavljanje novih informacija koje su nam važne je najefikasniji pristup rješavanju ovog problema.

Neuspješno skladištenje informacija

Ponekad gubitak informacija ima manje veze sa zaboravljanjem, a više sa činjenicom da one zapravo nisu dospjele u dugoročnu memoriju. Greške u „kodiranju“ koje impulsi našeg mozga prave, sprječavaju neke informacije da dođu do dugotrajne memorije. U jednom eksperimentu, istraživači su tražili od učesnika da prepoznaju i označe američki peni iz grupe crteža koji je sadržao izmenjene fotografije novčića. Iako su ljudi dobro upoznati sa njegovim izgledom i svakodnevno ga imaju u rukama, rezultati su bili iznenađujuće loši.

Razlog za to je što su samo detalji neophodni za razlikovanje penija od drugih novčića kodirani u našoj dugoročnoj memoriji. Identifikacija ne zahtijeva ponavanje tačne slike ili riječi koje se na njemu nalaze. Budući da nam ove izdvojene informacije nisu potrebne, većina ljudi ih nikada ne zapamti.

Takođe, sjećanja imaju tendenciju da se pojednostave. Iako se sjećamo suštine nečega, vjerovatno ćemo zaboraviti mnoge detalje. Ovo je, zapravo, logična i funkcija prilagođavanja mozga koja nam omogućava da efikasno skladištimo važne stvari koje moramo da zapamtimo i u budućnosti.

Ciljano zaboravljanje (potiskivanj) je najčešće posljedica potrebe da nešto loše zaboravimo

Mozgu možemo da „naredimo“ da aktivno radi na zaboravljanju sjećanja i uspomena. Ovo se posebno odnosi na nešto što je traumatično ili uznemirujuće, a odnosi se na događaje ili bolna iskustva. Takva sjećanja mogu da nas uznemiravaju i izazovu anksioznost, pa dijelom svjesno, a dijelom nesvjesno želimo da ih eliminišemo. Koncept potisnutih sjećanja, međutim, nije univerzalno prihvaćen od strane svih psihologa. Jedan od problema je taj što je teško, ako ne i nemoguće, naučno procijeniti da li je sjećanje potisnuto ili ne. Takođe, suočavanje sa onim što nas boli, ponekad je ključno za prevazilaženje traume.

Iako se na zaboravljanje često gleda negativno, ono može i da pomogne u poboljšanju pamćenja. Nemojte se pretovarati informacijama, oslobađajte se nebitnih i zadržavajte važne. Ovaj fenomen je poznat kao adaptivno zaboravljanje.

Drugi razlozi zašto zaboravljamo

Postoji i niz drugih faktora koji mogu da igraju ulogu u procesu zaboravljanja. To su:

•     alkohol: konzumacija alkohola može da ima negativan uticaj na pamćenje, nemojte piti više od jednog ili dva pića dnevno;
•     depresija: uobičajeni simptomi depresije podrazumijevaju loše raspoloženje i gubitak interesovanja, a poteškoće sa koncentracijom i zaboravnost takođe su pratilac ovog oboljenja;
•     nedostatak sna: spavanje igra važnu ulogu u konsolidaciji pamćenja;
•     ljekovi: neki ljekovi mogu da uticati na pamćenje, uključujući antidepresive, sedative i lijekove protiv prehlade i alergija;
•     stres: pretjerani stres, i akutni i hronični, takođe igra važnu ulogu u procesu zaboravljanja;
•     kognitivni poremećaji i različite vrste demencije

Ako primijetite da češće zaboravljate različite stvari, obavezno se javite ljekaru. Rana intervencija i dijagnostika povećava šanse za što bolji ishod koji god da je problem u pitanju.

Kako smanjiti šansu za zaboravljanje i osvježiti memoriju

Evo nekih savjeta psihologa koji mogu da pomognu u osvežavanju i očuvanju memorije:

•     vježbanje: dokazano je da vježbanje može dovodi do brzog poboljšanja funkcije pamćenja, a za to je potrebna čak i kratka svakodnevna fizička aktivnost;
•     dovoljno sna: miran i efektivan san je neophodan za fizičko i mentalno zdravlje, a odraslim osobama se savjetuje minimum sedam sati kontinuiranog sna;
•     ponavljajte važne informacije: najbolji način da nešto zapamtite i smanjite šanse da bude zaboravljeno jeste da koristite stari, dobri režim ponavljanja;
•     zapisivanje: ako druge metode ne uspijevaju, zapišite važne informacije i neka vam budu „na oku“. (Izvor: eklinika.telegraf.rs)