Nedavno objavljena studija sugeriše da bi to mogao biti slučaj.

Laboratorijskim miševima koji su se bližili kraju svog prirodnog životnog vijeka, s 22 mjeseca, dopušten je pristup točku za vježbanje s utegama. Generalno, miševi ne zahtijevaju prisilu da trče i to će činiti dobrovoljno. Stariji miševi trčaće od šest do osam kilometara dnevno, uglavnom u trzajima, dok mlađi miševi mogu trčati i između 10 i 12 kilometara.

Kada su miševi proučavani nakon dva mjeseca progresivnog trčanja na točkovima s utegama, utvrđeno je da su epigenetske dobi miševa osam nedjelja mlađe od miševa iste dobi koji se nisu kretali.

Nauka koja stoji iza ovoga, iako je komplikovana, uglavnom zavisi od biološkog procesa poznatog kao metilacija DNK. Metilacija se opisuje “kao proces u kojem se gomile atoma, nazvane metilne grupe, vežu za spoljnu stranu gena poput sitnih školjki, čineći da se geni više ili manje uključe i proizvode određene proteine.”

Kako tijelo stari, postoji tendencija povećane metilacije DNK ili čak hipermetilacije, na mjestima promotora gena u mišićima.

Iako je veza između metilacije i starenja jasna, veza između metilacije i mišićne funkcije je manje jasna, tako da treba još istraživati. (Izvor: znanost.com.hr)