Godinu dana traje mučenje oko opstanka „prve narodne i demokratske vlade“. Od formiranja, poslije dogovora u manastiru Ostrog, uz posredovanje pokojnog mitropolita Amfilohija i nevoljnog pristajanje DF-a zbog autoriteta koji je Amfilohije imao, Krivokapić i nova vlada su rušeni od prvog dana. Najveća opozicija Krivokapiću je bio savez čiju je listu predvodio, a ne DPS. Vlada je u saopštenjima i javnim izjavama DF-a padala svakodnevno, nekad i više puta dnevno. Krivokapić je optuživan za sve i svašta, nazivan svakojakvim imenima, pa je dobio čak i epitet „izdajničke tranje“,  što najbolje govori o samom DF-u, njihovoj opštoj političkoj kulturi i kulturi javne komunikacije, ali i stabilnosti vlade. Abazović, koji se u Skupštini  pohvalio da je manastir Ostrog bio pravo mjesto za ključni dogovor o formiranju vlade, dosegao je u tom trenutku slavu Nemanje Kusturice kod srpskih ekstremista i kleronacionalista. U atmosferi linča za drugačiji stav i mišljenje – što je svako malo odlika crnogorskih euforija, napisao sam tada da manastir nije mjesto za dogovore o formiranju vlade, da nije na crkvi i mitropolitu da arbitrira oko njenog formiranja, i da će – što je ključno, isti taj Abazović ubrzo postati „šiptar, musliman u kojeg nema vjere, izdajnik…“ upravo u očima onih koji su ga tada najviše slavili – što se upravo događa.

Vlada stvorena arbitriranjem i pritiscima od strane crkve, koja je dobila izbore zahvaljujući uticaju crkve, ponašala se onako kako se, ipak, moglo očekivati. Crkva je postala glavna politička snaga u zemlji, a namještenja su dijeljena po zaslugama i vezama sa njom. Tako smo na jednoj strani dobili vladajući kleronacionalizam, nasuprot kojeg je stao crnogorski nacionalizam podstaknut Đukanovićevim navodnim patriotizmom. DF se pozicionirao još više desno postavši karnje ekstremna desnica, Demokrate su zahvaljujući uticaju crkve došle na pozicije nekadašnjeg DF-a, a URA na poziciju Demokrata. Sve je pošlo u – desno. Crnogorcima se od strane crkve direktno negira pravo na postojanja,  a što direktno što indirektno i od ne malog broja visokopozicionarih vladinih namještenika. Uz potpuno izopštenje i marginalizovane manjina, a bez partije centra ili ljevice,  Crnogorci i manjine su jednostavno gurnuti u naručje do zla boga kompromitovanog Đukanovića. Tako je stvoren ambijent predratne Bosne, sa mržnjom i podjelama koja su nikad veće.

Pod svakodnevnim pritiscima DF-a da će oboriti vladu a poslije iznenađujućeg dogovora sa Demokratama,  Krivokapić je pristao na njenu rekonstrukciju uprkos tome što je znao – ili je bar morao znati, da URA na rekonstrukciju traženu po volji DF-a može pristati jedino po cijenu gašenja partije. Uglavnom, onaj koga je Abazović najviše branio prethodnih godinu dana, često neprincipijelno, namjerno ili nenamjerno, doveo je URA-u u bezizalaznu poziciju. Pregovori o rekonstrukciji su unaprijed bili osuđeni na neuspjeh i nijesu se vodili da bi se vlada rekonstruisala, već da bi se targetirao krivac, za, vjerujem, skoro izglasavanje nepovjeranja vladi. Zato je Krivokapić uporedo sa pregovorimo krenuo i sa predizbornom kampanjom preko ministra Spaića koji je obećao građanima perpetum mobile: da će se za godinu dana, iz ničega, prosječna plata u Crnoj Gori uvećati za 50%.

Koji su još razlozi da se Krivokapić opet približi Demokratskom frontu nudeći mu alibi za obaranje vlade, ali i Demokrate, mogu samo da nagađam. Moguće da je crkva, u kojoj između centrale u  Beogradu i njene podružnice u Crnoj Gori više nema neslaganja – zahvaljujući mitropolitu Joanikiju, uticala na to da Krivokpić, Demokrate i DF otklone neprijateljstva i sklope bar neki prećutni savez u „višem interesu“, u kom bi URA i sve što makar miriše na građansko i crnogorsko(iako je oba ta „mirisa“ URA skoro izgubila), a nije krajnje kompromitovano kao DPS i privesci mu, bilo eliminisano. URA je upravo na tom putu – da bude uništena, čini mi se. Prihvatila ili ne rekonstrukciju vlade po zamisli DF-a, Demokrata i Krivokapića, biće krivac. Ako je prihvati, definitivno će postati „izdajnik“ Crne Gore i njenih nacionalnih interesa, ako je ne prihvati – a mislim da je bliža toj opciji, biće „izdajnik“ i krivac za pad „prve demokratske i narodne vlade“. Uglavnom, URA je došla u najnezavidniju poziciju: što god uradi – kriva je.

Sam pao, sam se ubio – kaže narodna poslovica.

P.S. Najzad se i stranka Stranke pravde i pomirenja sjetila da je dio vladajuće koalicije Crno na bijelo i da je ipak nacionalna stranka Bošnjaka kojih u toj vladi jednostavno nema – (i)zbrisani su.

P.P.S. Ministraka zdravlja Jelena Borovonić Bojović se srela sa svojim turskim kolegom. Turska će donirati 100 000 vakcina protiv Kovida-19 Crnoj Gori. Postoji mogućnost da se građani Crne Gore liječe u turskim državnim bolnicama, te usavršavanja naših doktora u Turskoj. Dogovorena je pomoć prilikom digitalne transformacije zdravstvenog sistema u kojoj Ankara prednjači. Ministarka Borovinić je izrazila, po meni, ipak pretjerenu javnu zahvalnost i snishodljivost prema Turskoj. Međutim, u petočlanoj delegaciji na čelu sa ministarkom nije bilo nijednog pripadnika islamske vjere u multikonfesionalnoj Crnoj Gori, jer se takvi ni svijećom ne  mogu naći u aktuelnoj Vladi. A bilo bi dobro da je bilo. Prije svega zbog nas u Crnoj Gori, a i zbog domaćina Turske – čiji su zvaničnici to sigurno primjetili. Sjetih se kako je omraženi Tito, kada je u posjeti išao arpaskim ili pretežno muslimanskim državama, uvijek na čelu delegacije stavljao Džemala Bjedića. Ali Tito je bio državnik za razliku od aktuelnih balkanskih poglavica i amatera.