Poslanici prethodne skupštinske većine iz Demokratske partije socijalista (DPS), Hrvatske građanske inicijative (HGI), Socijal-demokratske stranke (SD) i Bošnjačke stranke (BS) nezakonito su 2017. godine razriješili Gorana Đurovića iz Savjeta Radio i Televizije Crne Gore (RTCG), saopštila je Akcija za ljudska prava (HRA): Ovo je konačno utvrđeno pravosnažnom presudom kojom je ta njihova odluka poništena.

“Vijeće sudija Višeg suda u Podgorici, u sastavu Nenad Otašević, Mirjana Vlahović i Dragiša Baletić, potvrdilo je presudu sudije Osnovnog suda u Podgorici, Radovana Vlaovića, koji je po drugi put usvojio tužbu Đurovića i poništio odluku Skupštine Crne Gore o razrješenju”, navodi se u saopštenju HRA.

“Đurović je voljom tadašnje skupštinske većine onemogućen da vrši svoju funkciju u Savjetu RTCG ali i sve druge javne funkcije tokom skoro 4 godine perioda trajanja sudskog postupka. Skupština ovu namjernu grešku sada ne može da ispravi u njegovom slučaju, ali svojim zakonitim radom i donošenjem boljih propisa može da osigura da se ovakvi slučajevi ne ponavljaju”, navodi se u saopštenju HRA.

Podsjećaju da je Đurović razriješen članstva u Savjetu RTCG krajem decembra 2017. godine zbog prekršaja iz Zakona o sprječavanju korupcije.

“Jer nije blagovremeno prijavio da je za vrijeme vršenja funkcije u Savjetu bio direktor preduzeća za proizvodnju povrća. Poslanici vladajuće većine su taj prekršaj protumačili kao sukob interesa, iako je Agencija za sprječavanje korupcije (ASK), u odluci kojom je utvrdila da je Đurović napravio prekršaj, konstatovala da se ne radi o sukobu interesa u odnosu na njegovo članstvo u Savjetu RTCG”, navodi se u saopštenju HRA.

DETALJNIJE O SUDSKIM POSTUPCIMA ZA ZAŠTITU PRAVA GORANA ĐUROVIĆA

Đurović je podnio tužbu Upravnom sudu 16.01.2018. godine. Upravni sud se oglasio nenadležnim i tu presudu je potvrdio Vrhovni sud 21.3.2019. godine.

Na početku parnice, u februaru 2019. godine, sudija Osnovnog suda u Podgorici Radovan Vlaović je usvojio privremenu mjeru i naložio da se Đurović vrati u Savjet RTCG do okončanja postupka. On se tako potrudio da Đuroviću obezbijedi djelotvornu sudsku zaštitu, u skladu sa zakonom. Međutim, vijeće Osnovnog suda u sastavu sudija Sima Rašovića, predsjednika vijeća, Ane Delić i Milene Matović kao članova vijeća, ukinulo je tu mjeru deset dana kasnije, zbog činjenice da je Đurović javni funkcioner čiji je položaj određen mandatom, koji je dobio u zakonskoj proceduri, pa se sudskom odlukom ne može vratiti u Savjet, već samo kroz proceduru predviđenu Zakonom o nacionalnom javnom emiteru RTCG. Po mišljenju vijeća, sudskom odlukom se ne može mijenjati vrijeme trajanja mandata, koji je zakonom određen. Ipak, Vijeće nije osporavalo nadležnost osnovnog suda da postupa u ovom sporu.

Sudija Vlaović je presudom 28. februara 2019. poništio odluku Skupštine o razrješenju kao nezakonitu, iz istih razloga iz kojih je to uradio i sada, 2021. godine, a svoju nadležnost je zasnovao na članu 14 st. 2 Zakona o sudovima, koji kaže da je osnovni sud nadležan da odlučuje kada nije propisana nadležnost drugog suda, imajući u vidu da se i Upravni sud već oglasio nenadležnim s pozivom na čl. 13 st. 2 Zakona o upravnom sporu, koji kaže da se upravni spor ne može voditi protiv akta „donijetog u stvari u kojoj neposredno, na osnovu ustavnih ovlašćenja, odlučuje Skupština Crne Gore…”.

Viši sud u Podgorici je ukinuo ovu presudu, pod uticajem kontraverznog načelnog stava Vrhovnog suda iz jula 2019. godine, zahtijevajući da Osnovni sud drugačije obrazloži svoju nadležnost, tj. da utvrdi da li je odluka o razrješenju proizilazila iz ustavnih ili zakonskih ovlašćenja Skupštine. Sudija Vlaović se onda, u ponovljenom postupku, pozvao na načelni pravni stav Vrhovnog suda, i oglasio nenadležnim, ali su sudije Višeg suda to rješenje ukinule, uz obrazloženje da su oni, zapravo, smatrali, i kad su prvi put ukinuli prvostepenu odluku, da je osnovni sud bio nadležan da ispituje odluke koje Skupština donosi na osnovu zakonskih ovlašćenja, kao u Đurovićevom slučaju, ali da nisu bili zadovoljni načinom na koji je Vlaović obrazložio nadležnost. U ponovljenom postupku je sudija Vlaović prihvatio stav Višeg suda da je Skupština postupala na osnovu zakonskih ovlašćenja, a ne ustavnih, pa da je osnovni sud zbog toga nadležan, i opet poništio odluku Skupštine o razrješenju.

Viši sud je u Đurovićevom slučaju prvi put posle objavljivanja spornog stava Vrhovnog suda dao za pravo osnovnim sudovima da rješavaju sporove protiv odluka Skupštine, ali na osnovu kontraverznog tumačenja da se stav Vrhovnog suda zapravo odnosi samo na odluke koje Skupština donosi neposredno na osnovu ustavnih ovlašćenja, a da je u ovom slučaju odluka donijeta posredno na osnovu ustavnih, a neposredno na osnovu zakonskih ovlašćenja.

Taj zaključak ne proizilazi nužno iz teksta načelnog stava Vrhovnog suda kao ni iz teksta citirane odredbe Zakona o upravnom sporu, u kojoj je, donekle, taj stav utemeljen, već predstavlja jedan pragmatičan manevar u cilju zadovoljenja i Vrhovnog suda i pravde za Đurovića, u stilu „i vuk sit i ovce na broju”. Ipak, ovakav stav Višeg suda je za Đurovića značio produžetak parničnog postupka od čak dvije godine.

Tumačenje vijeća sudija Višeg suda, iako je napravilo izvjestan otklon od načelnog pravnog stava Vrhovnog suda iz 2019. godine, značilo bi da i dalje ni osnovni sud, a ni Upravni sud, nisu nadležni za sporove oko izbora sudija Ustavnog suda, Vrhovnog državnog tužioca i četiri člana Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, zaštitnika ljudskih prava i sloboda, guvernera Centralne banke i članova Savjeta Centralne banke CG, predsjednika i članova Senata DRI, jer te izbore Skupština, po mišljenju Višeg suda, obavlja neposredno na osnovu Ustava (iako su postupci izbora propisani i posebnim zakonima), dok bi osnovni sud i Upravni sud bili nadležni za izbore „i drugih nosilaca funkcija određenih zakonom”, kao što su članovi Savjeta RTCG, članovi Agencije za sprječavanje korupcije, članovi Savjeta Agencije za elektronske medije, itd. Međutim, to stanovište Višeg suda ne dijeli i Upravni sud, koji je već zaključio da izbore „i drugih nosilaca funkcija određenih zakonom” Skupština vrši na osnovu ustavnih nadležnosti , i da prema tome, taj sud za njih nije nadležan. To shvatanje Upravnog suda je potvrdio i Vrhovni sud.

Viši sud u Podgorici je sada prihvatio tumačenje nadležnosti Osnovnog suda koje je sudija Vlaović ponudio prvi put, pozvavši se na član 14, st. 2 Zakona o sudovima, imajući u vidu i čl. 13, st. 2 Zakona o upravnom sporu, i napravio jasan otklon od načelnog pravnog stava Vrhovnog suda iz 2019.godine.

Isti pristup kao prvobitno sudija Vlaović, primjenile su i sudije Sanja Nikić u slučaju Nikole Vukčevića, i sudija Branka Zeković, u slučaju Vanje Ćalović. Sudija Nikić je donijela već dvije presude u istom sporu s pozivom na čl. 14 Zakona o sudovima, pa Viši sud sada svakako mora meritorno da odluči i predmet više ne može da vraća na ponovno suđenje.

Očekujemo da će Viši sud u Podgorici, u cilju ujednačavanja sudske prakse i stvaranja pravne sigurnosti, riješiti na isti način i u predmetima Nikole Vukčevića – razriješenog člana Savjeta RTCG i Vanje Ćalović, članice Savjeta ASK.

Tea Gorjanc Prelević i Dalibor Tomović