Autor: Kosta Mijušković

Može li država ili Vlada Crne Gore da reguliše cijene po prodavnicama, jer je nemoguće sa istim platama sebi obezbjediti bilo kakvu budućnost, život i prije svega normalne količine hrane.

Je li nam potrebno da uvezemo sve varijacije Milka čokolade? Panoramski točak? Novi trg? Biciklističke staze koje ni biciklistima nisu baš najdraže kad vide kolone auta po gradu? 28 hiljada vrsta vina? Dovoljan je jedan luksuzni supermarket, za populaciju koja može sebi to da priušti.

Koliko se samo ljudi godišnje ubije zbog siromaštva? – glavni uzrok samoubistva u CG!

45 000 djece u Crnoj Gori živi u teškoj nemaštini.

Koliko samo nas ide da radi van države ili zauvjek ode da bi mogli da živimo normalno? Moje auto, moju garderobu, moj telefon, šporet, rernu, hranu, školarinu i sve ostalo je platio dolar, moja porodica i ja, radeći na drugom kontinentu.

Stopa samoubistva sve veća među mladim ljudima. Posledice materijalnog i psihičkog siromaštva gutaju omladinu i našu budućnost.

Sve češći mentalni poremećaji i duhovni problemi među mladima.

Narcisoidnost, arogancija, manipulacija je postala vid izražavanja emocija! – uz dobri stari mentalitet u kojem je cilj dominacija, kontrola, posprdavanje i nasilje, ali ni stariji nisu poznati po svojoj iskrenosti i otvorenosti. Da ne spominjemo sada konzumiranje raznih vrsta narkotika i opijata, počevši od alkohola, koji je glavni saučesnik u kolektivnoj nesreći.

Što utiče na razvoj anksioznosti, depresije, kompleksa manje vrijednosti, sve veće otuđenosti i povučenosti, kod ljudi koji ne žele i ne mogu da se uklope u ovaj miks novih i starih mentalnih poremećaja. I ti ljudi nisu ništa drugačiji, već vjeruju u ljubav i toplinu i otprilike su jedino što nas drži zajedno.

Ima li nam spasa,  poštovani predstavnici?

Zdravko Krivokapić

Dritan Abazovic

Aleksa Becic

Napomena: Ovaj tekst je izvorno objavljen na autorovoj FB stranici, odakle ga prenosimo uz njegovu saglasnost. Naslov je dao PCNEN