Politika je sfera u kojoj dominiraju muškarci. Za takav zaključak dovoljan je samo jedan pogled na skupštinske klupe. Iako žene čine polovinu stanovništva Crne Gore, poslanica ima malo više od 20 odsto, a samo četiri ministarke su dio nove Vlade od 15 članova.

Crna Gora nikada u istoriji nije imala premijerku, predsjednicu države, a  predsjednicu Skupštine imala je samo jednu – Vesnu Perović.

Ni na jednoj od najznačajnjih državnih funkcija nikada nije bila žena.

“Politika se, u principu, vodi kao jedno prljavo zanimanje. Postoji stav da žene ne žele da se upuste u to”, kaže potpredsjednica Skupštine Branka Bošnjak. “A politika je, u stvari, plemenito zanimanje ako ga radite na pravi način, jer zanemarujete lični interes u korist javnoga dobra. Ona je u suštini sve, od one širine trotoara, jer se i to rješava politički u lokalnim parlamentima, pa do donošenja porodičnog zakona, zakona o radu ili nečeg trećeg. Važni su iskoraci koji su krenuli od tradicionalnoga crnogorskog društva gdje se politika uvijek smatrala muškim zanimanjem”, kaže Bošnjak.

Sociološkinja Milena Jelić-Šuntić objašnjava da tek sa procesom modernizacije ovaj problem dolazi do izražaja jer je do tada položaj žena zavisio od patrijarhata.

“Nakon Drugog svjetskog rata, žene masovno ulaze u sferu obrazovanja, što je od ključnog značaja  za njihovo osvješćivanje i promjene kulturnih obrazaca, odnosno promjene patrijarhalno definisanih društvenih uloga. Tada dolazi do povećanog političkog participiranja žena, feminističkih pokreta, itd”, kaže Jelić-Šuntić.

Članica Socijaldemokrata Marija Blagojević kaže da u Crnoj Gori još uvijek postoje očekivanja da se žene i muškarci ponašaju u skladu sa nametnutim rodnim ulogama. Kućne poslove dominantno rade žene, postoji očekivanje da se žene odreknu nasljedstva u korist muških srodnika, a samo 7–9% ukupne crnogorske imovine upisano je na ime žena.

“Jasno je da takav cjelokupni ambijent utiče i na pojavu i broj žena u politici, jer se i na nju gleda kao na muški posao”, kaže Blagojević.

”Glavna prepreka za povećanje broja žena u politici je opšteprihvaćeno pravilo da se politikom najbolje može baviti muškarac jer je on taj koji racionalno donosi odluke՚՚, objašnjava sociološkinja Jelić-Šuntić.

Ona smatra da smo mi zemlja koja još uvijek ima učvršćeni patrijarhalni sistem vrijednosti iz kojeg potiču ta pravila i shvatanja. Podsjeća na to da se za ženu stereotipno vezuje  emocionalnost, labilnost, lukavost, slabost, a za muškarce racionalanost, ambicioznost i mudrost.

“Ima napretka, ali još uvijek zadržavamo brojne predrasude prema ženama na pozicijama odlučivanja. Politika je javna djelatnost u kojoj se muškarci i žene procjenjuju prema stereotipima i upravo u toj oblasti najviše se ogleda diskriminacija prema ženama. Njima je mnogo teže u politici jer ako muškarac napravi krupnu grešku, ona ostaje skoro neprimijećena, ali ako žena učini čak i najmanji propust, onda je to spekatakl, prozivaju je da je bolje da sjedi kod kuće, bude majka i slično“, kaže Jelić-Šuntić.

Ona dodaje da je obično više uvredljivih konotacija upućeno ženama na polju reprodukcije, dok se njihov politički angažman vezuje za izgled, način odijevanja, seksualnost, privatni život.

“Kriterijumi za uspjeh žena mnogo su veći i zahtjevniji; stalno se upoređuju sa muškarcima i teže dobijaju priznanje. Ako žena uspije, onda joj se zamijera da nije dobra kao majka ili nešto slično“, kaže Jelić-Šuntić

Odbornica URA-e u Skupštini Podgorice Milena Vuković Sekulović takođe smatra da je crnogorsko društvo i dalje duboko patrijarhalno, ali da je obrazovanje učinilo da se žene sve više osnažuju i ulaze u društveni, javni i politički život.

“Ne samo da su prisutne, već i ostavljaju veoma jak utisak na političkoj sceni. Društvene norme u Crnoj Gori jesu ograničavajuće, ali ipak se stvari mijenjaju zbog određenih zakonskih rješenja koja motivišu žene u politici i zbog podizanja stepena svijesti. Prisustvo žena oplemenjuje politiku kao djelatnost, ali i daje određeni senzibilitet političkoj sceni s obzirom na to da su one mnogo sklonije kompromisu i imaju izraženu komponentu saosjećajnosti i pomirljivosti, što je našem društvu prijeko potrebno”, kaže Vuković Sekulović.

Ona čvrsto vjeruje u to da će svake godine politička scena biti bogatija za značajan broj žena, I to ne samo radi ispunjavanja zakonima predviđene kvote, već zato što partije sve više prepoznaju vrijednost žena u politici, a i one same shvataju koliko je važno da budu prisutne i da svojim primjerom “daju krila՚՚ i drugima.

“Važno je da se međusobno podržavaju jer se često zajedno moraju boriti protiv raznih predrasuda u našem društvu”, kaže Vuković Sekulović.

Jelić-Šuntić kaže da je jedna od predrasuda “da žena nema kapacitet da se nosi sa političkim temama, jer sama politika u našim shvatanjima podrazumijeva moć, a ona je za nju nedostižna”. “Tradicija i običaji pozicionirali su je na mjesto one koja sluša i dali joj ulogu majke, supruge i domaćice”.

Marija Blagojević poručuje da je neophodno kreiranje politike koja će omogućiti da žene i muškarci budu suštinski ravnopravni, razbijanje stereotipa kroz obrazovanje od najnižeg nivoa, kako bi nove generacije bile oslobođene diksriminatorskih pogleda i loših praksi iz običajnog prava i tradicije.

“Za sve to je potreban sinhronizovan, posvećen rad svih društvenih aktera, političkih subjekata, civilnog društva, akademske zajednice, medija i solidarnosti kao vrijednost bez koje se ne može graditi nijedno društvo”, kaže Blagojević.

Ona dodaje da Ženska politička mreža, koju čine žene iz 18 partija vlasti i opozicije, skupa djeluju radi povećanja broja žena na mjestima odlučivanja, unapređenju prava, položaja i ravnopravnosti.

Potpredsjenica Skupštine Bošnjak misli da treba animirati što više žena da budu uključene i  da se drže zajedno, kao što često muškarci rade, jer će se tako izboriti za bolju budućnost. Ona kaže da se prave  iskoraci, pa će radna grupa za izradu novih zakona vezanih za izborno zakonodavstvo propisati veći procenat žena –  biće propisano da na svakom trećem mjestu bude žena, umjesto dosadašnjih četiri. Prava struktura stanovništva treba da se odražava na strukturu Skupštine, to bi bio ideal – zaključuje.

Petra MARKOVIĆ