Naum pade mi sahrana komšinice Vojke daleke 1970-te godine. Rano je ostala udovica sa tri sina i četiri šćeri. Sinovi studenti, sportisti, momčine kao od brda odvaljeni, a šćeri ljepotice sklone ljubavnim avanturama. Iako su živjeli u gradu, imali su porodičnu grobnicu na selu.

I tako na seoskom groblju izložili Vojku u otvorenom sanduku, okolo nje djeca primaju saučešće. U grupama dolaze ljudi i žene iz okolnih sela, izjavljuju saučešće i leleču. Momci dostojanstveni, vidi se tuga na njihovim licima, ali ne plaču; njihove sestre ne suše obraze. U jedan vakat, izbi oveća grupa ljudi u crnogorskoj nošnji tako da njihova pojava privuče pažnju prisutnih. Kada uđoše u groblje, zastadoše, a predvodnik istupi naprijed, udari nekoliko puta nogom o zemlju, zastade na tren i poslije toga načini nekoliko koraka, pa opet ponovi istu radnju.

Mi iz grada iznenađeni, nikada do tada nismo vidjeli tako nešto, sa pažnjom gledamo i isčekujemo šta će se dalje dešavati. Kada se konačno primakoše sanduku, vođa grupe opet istupi, trupi nekoliko puta nogom od zemlju i zaleleka:

„Lele nama Vojka, gorska vilo i kućnico, leleee. Lele nama dovijeka za tobom, leleee. Ali, blagoš nama za tvoje sinove i šćeri o Vojka. Izrodila si tri junaka i četiri šćeri, ljepote i poštenja im nema u ovim brdima, leleeee…“

Čuvši ove riječi najstariji Vojkin sin ne moga izdržati priđe lelekaču i nešto mu šapnu na uho i on zaćuta, zatim se ljutito okrenu i uze poklopac, stavi ga na sanduk, čekićem zakuca eksere i rukom dade znak da je sahrana završena.

Znali smo da najstariji Vojkin sin nema dlake na jeziku i poslije nekoliko dana u Vatrogasnom, dok smo igrali šaha, neko od prisutnih ga upita zašto je onako reagovao na majčinoj sahrani.

„Muči jadan ne bio, ne znam ja kakve su mi sestre, no će mi on reći. Oće od nas da pravi budale. Muči, jadan, muči!“

***

Lele nama dovijeka što sahranismo građanski, anti-ratni, pošteni i nekorumpirani režim, leleee. Lele nama što sjaha Kurta a uzjaha Murta, leleee. Leleee nama za odlazećim lijepim, mladim i poštenim ministrima. Lele nama sa ovakvom pameti dovijeka, leleee. (Daj tako ti Boga Ibrahime ušuti. Ko da mi ne znamo i Kurtu i Murtu. Nego, nuder amo te eksere i čekić da zakucamo sanduk i kud koji mili moji… do nove sahrane.)