Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog vijeka kada smo svečano sahranili petokraku i radničko samoupravljanje zamijenili nacional-robovlasničkim sistemom, došao pop u jedno planinsko mjesto u Crnoj Gori. Dojučerašnji ateisti preko noći se transformisaše u teiste i krenuše masovno u bogomolje. Među njima bilo je i istinskih vjernika koji su iz ubjeđenja jedva dočekali otvaranje hramova, iako iz vlastitog iskustva odgovorno tvrdim da nikada nisu ni bili zatvoreni za one koji su doista željeli boraviti u njima.

I tako, ovaj gospodin pop o kom je riječ u ovom istinitom kazivanju brzo zapazi čovjeka tridesetih godina, ovom prilikom ćemo ga nazvati Rade i njegovu lijepu ženu jer su svakodnevno dolazili u crkvu. Grobari socijalizma lopovskom tranzicijom vrlo brzo Rada istjeraše sa posla, iako je do njihovog dolaska imao odličan posao u fabrici, tako da je i to bio jedan od dodatih razloga da se približi duhovnjaku i ocu. Gospodin pop angažova Rada da mu pomaže oko crkvenih poslova. I dok je Rade savjesno obavljao povjerene mu dužnosti, pop se zbliži sa njegovom ženom i postadoše intimni prijatelji.

Prošlo je više od godinu dana dok Rade nije otkrio flert. Razočaran u oboje, ne mogavši da dođe sebi šta mu se dešava u porodici, iz revolta poče po malo piti i uzimati pare iz crkve. Brzo je pop otkrio Rada, zovnu ga jednoga dana i reče:

„Slušaj me Rade, mnogo si grešan, bilo bi dobro da te ispovijedim.“

I tako, igrom sudbine, već istoga dana Rade se nađe u ispovjedaonici. Poslije dužeg ispitivanja i zaista iskrenih odgovora, pop iznenada upita:

„Rade, zašto kradeš pare iz crkve božije?“

Ne čujem dobro oče, odgovori Rade, a pop povišenim glasom ponovi pitanje i dobi istovjetan odgovor. Čudi se pop kako ne čuje i vrti glavom, a Rade zamoli popa da zamijene mjesta kako bi se doista osvjedočio da se ne čuje. Tako i bi, i Rade, samo što su zamijenili uloge, bez okolišanja upita popa: “Oče, kako te nije sramota da mi spavaš sa ženom?”

„Vidi, majku mu, stvarno se ništa ne čuje,“ odgovori pop.

Poslije ovog događaja, Rade se propio, razveo od žene i nikada više nije otišao u crkvu. Nekoliko godina od ovog događaja, Rade je nestao, da bi ga poslije nekoliko mjeseci grupa penzionera šetača slučajno našli obješenog u šumi.

***

Ovaj događaj me neodoljivo podsjeća na aktuelnu crnogorsku političku pozornicu. Sve su prilike da u partnerskom odnosu između stare i nove vladajuće garniture u odnosu sa crkvom i narodom nema iskrenosti. Očigledno je da se dobro ne čuju i da je komformizam vrhovni bog i jednih, drugih i trećih i da se glavna bitka vodi oko „bikinog jorgana.“

„Vidi majku mu, stvarno se ništa ne čuje.“

Bojim se da će nam i ovoga puta biti Radova rabota i da ćemo se i mi vrlo brzo razvesti od države, crkve i opozicije, i kao Rade početi lutati šumama.