Prvi kod

Spomenut kao vječni duhovni zapis je vječna duša u kojoj su informacije iz svih prethodnih života.

Njeno osvještavanje je istovremeno razumijevanje cilja života i dostignutog nivoa tokom prethodnih samodovršavanja. Ona je dio Boga. Nju prožima Bog.

Duša je odgovorna za svako svoje djelo. Takvo djelovanje određuje njeno sljedeće rođenje.

Duša je pravo JA. Duša je osoba. Duša je posmatrač, svjedok. Duša je izvor života. Kad se duša poistovjeti s činjenicom “Ja sam vječna, puna znanja, puna blaženstva, Ja sam mali djelić Boga, Njegov instrument”, tada postaje potpuno prosvijetljena.

Stoga je priroda duše da koristi tijelo, um, inteligenciju i ego u duhu samilosti i ljubavi prema svijetu, kao instrument Božje ljubavi. To je prava uloga duše u ovom svijetu.

Duša u materijalnom svijetu se usavršava tako što kontroliše svoje misli i vodi računa o izgovorenim riječima i svojim postupcima, budući da ponovljeni postupci stvaraju navike, navike stvaraju karakter, a on oblikuje sudbinu i pokazatelj je dostignutog nivoa u samospoznaji.

Drugi kod

Drugi kod je genetski kod. Određuje temperament ličnosti. Vezan je za emocije, a samim tim i za psihu. Kako je ličnost objedinjeni temperament i karakter, poslije života upisuje se u podsvjesni dio duše, dok karakter pripada svjesnom dijelu.

To znači da je duša izvan tijela trezvena i bez materijalnih promjenjivih emocija. Genetika se može mijenjati svjesnom promjenom ponašanja (mijenjanjem strukture ličnosti preko podsvijesti), što odgovara samodovršavanju duše u cjelini.

Treći kod

Treći kod, uticaj svemirskog sklopa, proizlazi iz uticaja Sunca i planeta na dušu u momentu začeća, odnosno u trenutku ulaska duše u tijelo. Budući da je riječ o uticaju zatečenih, tekućih, prožimajućih energija na dušu i tijelo, uloga tog koda je najvjerovatnije prilagođavanje duše energijama, tijelu, prostoru i vremenu.

Kosmički energetski splet daje duši životnu energiju, oblikuje nagon, instinkt i intuiciju. Poznato je da embrion već ima jedinstvenu DNK kojoj odgovara jedinstvena duša. Iako se embrij vidi samo pod mikroskopom, on je potencijalno novorođenče koje može voljeti i biti voljeno. Embrion u sebi čuva dugu prošlost, dušu, srce … Jedan embrion!

Četvrti kod

Četvrti kod duše je ime novorođenčeta. Imenovanjem bebe čovjekova cjelina (tijelo, životna energija i duša) dobija odgovarajući, vrlo značajan informacijski program, koji ima snagu “talismana” i tako nastaje nova ličnost.

Ime se može promijeniti ili se mogu iskoristiti prednosti imena i potisnuti njegove slabe strane. Informacije su presudne za sve životne događaje. Kodiranje duše je, u stvari, određivanje njene informacijske suštine.

Međutim, ništa manje nije važan proces koji joj prethodi: njeno nastajanje, stvaranje (rađanje). Riječ je o procesu u kojem se duša energetski izdvaja, strukturno i informacijski uobličava, bira buduća iskušenja za samodovršavanje i potom ulazi u novo tijelo.

Zaključak

Iz vječne duše kod se mijenja tako što ličnost prepoznaje bitne stvari u životu, savladava materijalne prohtjeve, prepoznaje istinske zadatke, odnosno osvještava se i počinje se pitati o svrsi postojanja. Svladavanjem prividno nepremostivih životnih prepreka, vremenom se pročišćava od iluzija, ostvaruje samospoznaju i shvaćt svoj odnos s Bogom.

Nakon toga osviješteni čovjek je slobodan, a takav uvijek bira besprijekoran život.