“Jasno je kako se Teheran ne može samostalno nositi sa sve snažnijim pritiscima američke administracije i da je primoran tražiti otvorenu zaštitu Moskve i Pekinga, čime on i de facto odustaje od svoje višedesetljetne, javno proklamirane strategije samostalnog vođenja vanjske politike i nesvrstavanja ni na jednu stranu globalnih geopolitičkih silnica. Tome je, očito, došao kraj. A u uvjetima sadašnjih, nikada napetijih odnosa između SAD-a s jedne, i Rusije i Kine s druge strane, očito je kako će ove dvije zemlje itekako rado prihvatiti mogućnost za smještaj Irana pod svoj sigurnosni kišobran. Prije svega se to odnosi na Moskvu, koja je i najagilnija u zaštiti iranskih interesa kada je riječ o isteku spomenute rezolucije o embargu na uvoz oružja, ali i u aktivnoj političkoj i vojnoj suradnji s Teheranom u bliskoistočnoj regiji: od Sirije, do zajedničke borbe protiv terorizma”, komentariše Meter.