Stavovi prema snovima i snivanju mijenjali su se tokom vjekova i od kulture do kulture. Ljudi su dugo vjerovali da san predstavlja posebno stanje duha u toku koga ljudska duša opšti sa bogovima ili prima poruke od davno umrlih predaka. To je jedan od razloga što se tumačenju snova – odnosno pokušajima da se dokuči šta, u pogrešno ruho zaogrnuta, poruka u snovima zaista znači – pridavao veliki značaj još u najstarijim civilizacijama.

Brojni parapsiholozi su pristalice teorije prema kojoj su snovi, s obzirom na posebe okolnosti pod kojima se odvijaju, posebno dobri posrednici za prijem vančulnih utisaka. Oni tvrde da kada su normalna čula u stanju mirovanja, kao što je to slučaj u toku spavanja, ljudska svijest postaje otvorena za razne vančulne draži, koje su pod takozvanim ‘normalnim’ okolnostima ispod praga osjetljivosti. Na taj način naša normalna svijest je ‘slijepa’ ili ‘gluva’ za brojne draži iz spoljne sredine i one prolaze pored nas nezapažene, iako mnoge od njih mogu biti od posebnog značaja za pojedinca. Stvaranjem novih uslova za čulnu percepciju u toku sna, ostvaruju se mogućnosti za bogatije i sadržajnije opštenje sredine u kojoj živimo, posebno onih suptilnih poruka iz bliže ili dalje okoline čovjeka koje su potisnute u drugi plan pod djelovanjem snažnih draži neophodnih za neposredno preživljavanje i kojih smo jedino svjesni. Ipak, postoje podaci da i takozvane potpražne draži, odnosno draži ispod praga svjesne percepcije, bivaju primljene u mentalni aparat čoveka da bi kasnije, pod još nedovoljno poznatim okolnostima, bile integrisane i prepoznate u vidu posebnih saznanja, naučnih otkrića ili umjetničkih djela.

Neki autori, na bazi ovih pretpostavki, tvrde da su vančulne draži, primljene u stanjima izmijenjene svijesti za vrijeme sna, dokaz da je individualna svijest u stalnom kontaktu sa velikom kosmičkom sviješću, ili Svemirom, ili Bogom, nekim Vrhunskim principom ili superioronom snagom, bez obzira kako je ko nazivao.

Vjerovanje da snovi mogu da predskažu budućnost ili da ‘snovi govore istinu’ danas je široko prihvaćeno, kako među civilizovanim tako i među primitivnim kulturama, kako među intelektualcima tako i među onima čije je obrazovanje nisko. Tvrdnja da snovi mogu biti proročkog karaktera, odnosno da mogu da predvide buduće događaje, neki autori pokušavaju da objasne hipotezom prema kojoj su sva zbivanja na neki način logična posljedica niza okolnosti i situacija koje im prethode.

Psiholog Karl Gustav Jung, koji se tokom svoga plodnog života mnogo bavio snovima, između ostalog se bavio i ‘proročanskim’ snovima, ali je smatrao da ovakvi snovi zapravo nisu prava proročanstva već dokaz da smo sposobni da, čak i kada spavamo, projektujemo svoje misli u budućnost ponekad veoma slobodno i da povremeno dospijevamo do istine. Ima međutim snova koji imaju proročanski karakter i preko kojih se ne može olako preći, jer su dobro dokumentovani.

Tako, postoje vjerodostojni dokumenti da je predsjednik SAD Abraham Linkoln, nekoliko dana pred ubistvo, usnio san u kojem je jasno vidio sopstveni kovčeg u Bijeloj kući i ljude koji nariču oko njega.

Drugi primjer je san biskupa Josefa Lanija, nekadašnjeg učitelja nadvojvode Franca Ferdinanda, koji je predvideo njegovo ubistvo 1914. godine u snu. I ne samo da je sanjao da će mu ubiti učenika, već je pokušao i da ga upozori, da bi konačno održao i misu za njega, ujutro, na dan njegove smrti.

Ono  na  šta  uvijek  treba  gledati  kao na  vjerovatni  pokazatelj  da  se  radi o proročanskom  snu  je  mogućnost  da  se jedan  te  isti  san ponavlja, da nosi  upozoravajuću  poruku  i  da se javlja kod osobe koja  malo  sanja  ili bar nije navikla da ima prekognitivne  snove.

Međutim,  osobe  koje, naprotiv, često  imaju  prekognitivne  snove  uglavnom  već  intuitivno  i same, bez  stručne  analize, mogu  da pretpostave  da  se  o  takvom  snu  zaista  i radi. (Izvor: thekonopljanews/novesvest.com)