Čuvarkuća postoji u mitovima starih Slovena kao simbol predaka. Budući da su preci vezani za kuću i ova zmija živi u neposrednoj blizini domaćinstava. Кao mjesto na kome obitava spominje se kućni prag i ognjište. Utvrđeno je da su Sloveni imali običaj sahranjivanja ispod praga kuće, a ognjište tj. vatru su dovodili u vezu sa zagrobnim životom, pa samim tim i sa preminulima iz svoje porodice.

Čuvarkuća može da predstavlja isključivo pretka umrlog prirodnom smrću. Samim tim, on nema potrebu da se sveti, osim u slučaju da se njegovoj zmiji nanese neka nepravda. U tom smislu najteži grijeh je ubiti je. Slučajno ili namjerno, svejedno je. Time bi precima bila nanesena ogromna uvreda, a smatrala bi se grešnom cijela porodica onoga ko je zmiji naudio. Кazna za to je smrt nekoga od ukućana.

Zmija čuvarkuća je uglavnom bijele boje, ali se u nekim krajevima spominje kao crna. Nikada se ne pojavljuje pred ukućanima, osim kada ih upozorava da im prijeti zlo. Кao predak ona pokušava da pomogne porodici upozoravajući je da je pred vratima nesreća. Ukoliko ukućani shvate u vezi sa čim se predak pojavio, imaće šansu da eventualno spriječe nemio događaj.

Prema drugačijoj verziji, ima slučajeva kada treba ovu zmiju svjesno prizivati. Ako bi kuću pratila loša sreća duže vrijeme, smatralo se da su preci gnjevni na ukućane. U tim situacijama najbolje je čuvarkuću prizvati i nečim je umilostiviti. To se najčešće odnosi na situacije kada u kući nema poroda, kada crkava stoka ili kada zavlada bolest. Ovakve večere imale su poseban značaj ako se pripremaju na Badnje veče. Predak koji je odobrovoljen dopustiće da se vrati stari poredak čime će i sreća doma biti ponovo uspostavljena. (Izvor: opanak.rs)