Pomoćnik direktora Instituta za javno zdravlje Dr Senad Begić kaže da  bi Crna Gora sa oko 630 hiljada stanovnika epidemiolozima mogla da bude relativno jednostavan zadatak.

„Možemo mi srediti epidemiološku situaciju u jednoj opštini ili državi – potrebno je samo vrijeme – ali džaba nam sve ako žarišta i dalje ima u okruženju ili u Evropi.

Ovdje se ne radi o odluci jedne države nego o činjenici da ćemo svi zavisiti od drugih i da je jedinstvo i zajedništvo na globalnom nivou ključna stvar u ovoj pandemiji”, kaže Begić za BBC na srpskom.

On je rekao da su stručnjaci zadovoljni rezultatima koje postižu čija je tajna u činjenici da su vlasti slušale struku, kao i da su rigorozne mjere uvedene i prije nego što se prvi slučaj pojavio.

„Na početku je nama bio cilj da u potpunosti suzbijemo epidemiju, ali pitanje je koliko je to utopistički cilj – treba biti realan i voditi računa o ljudskim i svim drugim resursima.

Ne treba težiti nečemu što nije održivo – Crna Gora ima priliku da epidemiju suzbije, da virus ne stigne do osjetljivih, ali mi težimo da epidemijsku krizu razvučemo i da rasteretimo zdravstveni sistem.”

Epidemiolog Begić kaže da je jasno da je crnogorski način borbe sa virusom specifičan.

„Kod pandemija se ne može primijeniti pravilo – ko je vidio jednu pandemiju – vidio je sve, ne postoji jedan model koji se primjenjuje svuda.”

Osim broja stanovnika, on izdvaja i kulturološke i običajne razlike.

„Crnogorci vole da puno slave i puno tuguju – mi smo identifikovali najmanje tri ili četiri sahrane koje su epidemiološki bili ključni događaji za širenje zaraze kada mjere još nisu bile proglašene.

Tu je i ogroman stepen jedinstva, na svakom koraku – od odnosa i pridržavanja donijetih mjera, do činjenice da u terenskim istraživanjima imamo veliku podršku i oboljelih i njihovih kontakata.”

Upravo su sahrane i porodična okupljanja glavni načini širenja zaraze u Crnoj Gori, a Begić napominje da je u dva velika klastera, kako se još nazivaju žarišta povezanih zaraženih, okupljeno oko 40 odsto oboljelih u Crnoj Gori.

„Mi i dalje uspijevamo da identifikujemo sve kontakte. Doduše, imamo i nekoliko slučajeva za koje nemamo podatke o izvoru infekcije, ali to je razumljivo na ovom nivou zaražavanja.”

Begić kaže da je problem sa kojim su se crnogorski epidemiolozi susreli na početku epidemije bila društvena osuda zaraženih.

„Svako svakog zna jer društvo nije veliko, ali smo se izborili i sa problemom stigmatizacije nekolicine prvih slučajeva.”

Pandemija, smatra on, nije više stvar samo ljekara.

„Odavno ovo nije problem zdravstvenog sistema nego kompletnog društva. U njegovom rješavanju uspjeće samo ona koja se striktno budu pridržavala mjera koje su manje-više svuda iste”, zaključuje Begić.

Senad Begić jedan je od najmlađih stručnjaka koji se na najvišem nivou u regionu bori sa virusom korona.

To ga nije spriječilo da se u istraživanju agencije Ipsos nađe među tri ličnosti koje uživaju najveće povjerenje građana Crne Gore u aktuelnim događajima.

„Mi se školujemo za ovakve stvari, kao što je Tito govorio – spremamo se kao da će sjutra početi rat, a živimo kao da ćemo 100 godina biti u miru.

Mi se pripremamo i edukujemo za pandemije, ali se nadamo da nikada nećemo iskusiti njihovu razarajuću moć.”

„U poslednjih par godina, epidemiologija je postala sve interesantnija grana medicine – čak i Svjetska zdravstvena organizacija nalazi da je najmanje šest od deset zdravstvenih opasnosti u godinama pred nama iz domena epideomiologije.

Mi samo radimo svoj posao, pravdamo povjerenje građana, ali i sredstva koja su uložena u nas od budžetskih para – struka dobija na značaju i ja se nadam da će se i posle ove pandemije taj trend nastaviti u ostalim oblastima zdravstva”, zaključuje Begić.