Soroš piše da se aktuelna kriza razlikuje od svih drugih poslije Drugog svjetskog rata pošto su vlade bogatih zemalja bile prinuđene da bukvalno spasu finansijski sistem od kolapsa.

To su učinile faktičkom garancijom da neće dozvoliti propast više ijedne iole značajnije banke.

Međutim, nastavlja Soroš, vlade siromašnih zemalja nijesu mogle da pruže slične garancije, što je rezultiralo bjekstvom kapitala iz "perifernih u centralne bogate zemlje čije su vlade usput ohrabrivale takav egzodus".

"Posljedica toga su pad valuta i skok kamatnih stopa na periferiji", piše Soroš, koji ovaj proces opisuje kao "finansijski protekcionizam".

Rješenje ove situacije, konstatuje Soroš, leži u Međunarodnom monetarnom fondu, koji bi poslije samita trebalo da ima novi zadatak zaštite "perifernih zemalja" izdašnim kreditima pod veoma povoljnim uslovima.