“Odredbom čl. 63. sada važećeg Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica je propisano da je organ uprave nadležan za poslove imovine dužan da u roku od godinu dana od stupanja na snagu ovog zakona utvrdi vjerske objekte i zemljište koji su u smislu člana 62. tog istog zakona državna svojina, zatim izvrši njihov popis, kao i podnese zahtjev za upis prava državne svojine na tim nepokretnostima u katastar nepokretnosti“, naveo je Marković.

On, kako prenosi portal In4S kaže da, imajući u vidu čl. 63 spornog zakona, popis imovine koju koriste vjerske zajednice može i treba da se vrši tek nakon i ukoliko se utvrdi da ta imovina uistinu ne predstavlja imovinu vjerskih zajednica, čemu mora da prethodi postupak utvrđenja propisan odredbom čl. 62. navedenog zakona. Tom zakonskom odredbom je propisano da imovina koju koriste vjerske zajednice predstavlja državnu svojinu samo ukoliko pored ostalog ne postoje dokazi o pravu svojine vjerskih zajednica, pri čemu će se u pogledu postojanja dokaza o tim činjenicama primjenjivati dokazna sredstva i pravila dokazivanja u skladu sa Zakonom o upravnom postupku i supsidijarno Zakonom o parničnom postupku.

Iz navedenog proizilazi da je Uprava za imovinu započela sa popisivanjem nekretnina koje koriste vjerske zajednice, kao da je već u postupku utvrđeno da vjerska zajednica nema dokaz o pravu vlasništva, a što znači da uprava hoće da izvrši popis bez prethodno sprovedenog postupka propisanog spornim zakonom, zaključuje advokat Marković, prenosi In4S.