Javlja: Branka Marković
Razmišljajući gdje da se nabave ove maske “disalice”, nešto mi pade na pamet.
Imali smo nekada u školi, u sklopu predmeta ‘Poznavanje prirode i društva’ cijelu jednu oblast – INDUSTRIJA. Učila sam đake sve do detalja o industriji.
Današnji đaci možda i ne znaju šta ta riječ znači. Ne pominjemo je. Nema je više.
A kada je postojala, počinjali smo da učimo o njoj od mjesta življenja, od Podgorice. Učili bi i nabrajali – Aluminijski kombinat, Duvanski kombinat, Fabrika namještaja “Marko Radović” , “Titex”, čuveni “Radoje Dakić”, “Elastik”, fabrika protivgradnih raketa…
Dalje, ložili smo, grijali se na drva i ugalj više nego danas.
Činjenica, bilo je manje automobila.
Pitam se – gdje su tada bile čestice i zagađenja?
Ili smo bili srećni, bezbrižni, zdrave glave, pa nam niko i ništa nije mogao. Ni čestice, ni poneki sitni prevarant.
Bilo je i krupnih, ali koliko je prstiju na jednoj ruci. Danas ih ima koliko čestica PM10.
Možda su nas oni zagadili?








0 Comments