Filozof Slavoj Žižek je u intervjuu za njemački nedjeljnik Zeit komentarisao to što je Nobelova nagrada za književnost pripala kontroverznom austrijskom piscu Peteru Handkeu.

“Handke je 2014. zahtijevao da se Nobelova nagrada ukine, jer je ona, kao je rekao, pogrešna ‘kanonizacija književnosti’. To što ju je sada i sam dobio, pokazuje da je bio u pravu”, rekao je Žižek, prenos DW.

Na pitanje: “Potičete iz bivše Jugoslavije, zemlje koja je za Handkea uvijek bila melanholična utopija. Da li ga razumijete?”, slovenački filozof je odgovorio ovako:

“Naravno da to razumijem – ništa lakše. Nobelova nagrada za Handkea je još jedan pokazatelj onoga što Robert Pfaller zove ‘interpasivitetom’ zapadne ljevice: ona bi rado da bude autentična, ali kroz nekog drugog koji umjesto nje živi autentičan život. Handke je dugi niz godina interpasivno živio svoj autentičan život, bez korupcije zapadnog potrošačkog kapitalizma, i to kroz Slovence – majka mu je bila Slovenka. Za njega je Slovenija bila zemlja u kojoj su riječi još bile direktno povezane sa stvarima. U radnjama se mlijeko zvalo ‘mlijeko’ – sliku nisu kvarila komercijalizovana imena, marke“, rekao je Žižek i dodao:

“Slovenačka nezavisnost i spremnost te zemlje da pristupi Evropskoj uniji razvile su u njemu nasilničku agresiju. On je na Slovence gledao još samo kao na robove austrijskog i njemačkog kapitala koji Zapadu za male pare rasprodaju svoje naslijeđe. I sve to zato što je bio ometen njegov interpasivitet, jer se Slovenci više nisu ponašali tako da on kroz njih može da bude autentičan. Nikakvo čudo što se Handke okrenuo Srbiji kao posljednjem bastionu autentičnog u Evropi. On je bosanske Srbe koji su opsjeli Sarajevo poredio sa Indijancima koji napadaju i kolju ‘američke karavane’. Ukratko, riječima Gilles Deleuze: Ako si zarobljen u tuđem snu, gotov si! Mi Slovenci smo bili zarobljeni u Handkeovom snu; od nas se očekivalo da tako i živimo.“

Na pitanje: “Da li bi i politička premišljanja trebalo da imaju ulogu pri dodjeli Nobelove nagrade?” Žižek je odgovorio:

„Da, trebalo bi! Zašto? U Fenomenologiji duha, Hegel pominje besvijesno tkanje duha: u podzemlju se mijenjaju ideološke koordinate, najčešće daleko od očiju javnosti, dok ta tendencija ne dođe do iznenadne eksplozije i svi budu iznenađeni. Do takvih skrivenih promjena koordinata je došlo sedamdesetih i osamdesetih godina u Jugoslaviji, tako da su stvari eksplodirale kada je već bilo kasno – stari ideološki konsenzus je već bio podriven i urušio se. Glavni akteri skrivenog uništenja su bili nacionalistički pjesnici. Zbog toga ne vjerujem da se politička i etička razmatranja mogu odvojiti od čiste literature.“