Kod treće generacije potomaka osoba koje su preživjele Holokaust ili ratovali u Drugo svjetskom rata, još uvijek vidimo epigenetske tragove traume. To na kraju dovodi do toga da su ti ljudi anksiozniji ili skloniji bolestima koje su povezane sa stresom, otkrio je, u intervjuu za DW, Alon Čen, direktor i naučni saradnik Instituta za psihijatriju Maks Plank.

“Još uvijek nije jasno kako se tačno epigenetske promjene nasljeđuju, jer ulogu igraju mnogi faktori. Ukoliko je, na primjer, majka izložena velikom stresu ili je naslijedila epigenetski potpis svojih roditelja, to mijenja način na koji se bavi svojom djecom. Pored toga, faktori iz okoline igraju jednako važnu ulogu u razvoju djeteta kao i nasljedstvo. Zbog toga i jeste tako teško razumjeti sve mehanizme”, rekao je Čen.

On je kazao da i kad je embrion izložen stresu, to mijenja njegove epigenetske osobine.Ta osoba i dalje može normalno odrasti i to ne primjećuje, ali u trenutku kada je izložena traumi, epigenetski potpis postaje presudan.