Na sanskrtu “avatar“ znači utjelovljenje božanstva, odnosno inkarnacija boga Višnua koji silazi na Zemlju. Tokom osamdesetih tu je riječ prisvojila kompjuterska zajednica kako bi njome označila naš alter ego u virtuelnom svijetu. Film Džejmsa Kamerona je odomaćio tu riječ u našim rječnicima, pa sad kad je izgovaramo pomislimo na mladog vojnika u invalidskim kolicima koji se pomoću svog avatara transformiše u sasvim novo biće. Zapravo je prava definicija kombinacija tih ideja.

Avatar je osoba koja za nas predstavlja božanstvo – i koja nas približava božanskom. Ipak, veliki avatari svoju ulogu vide drukčije. Kao što kaže Sri Sri Ravi Šankar: “U koga se god zaljubimo, u stvari se zaljubljujemo sami u sebe.“ Drugim riječima, uloga je avatara da nam pokaže vlastitu unutrašnju ljepotu.

Koga izabrati da nas vodi?

Na ličnom nivou, avatar može biti naša majka, naš prijatelj, naš duhovni učitelj ili sveta figura koja nas pokreće. Njegove ili njezine misli i djela neprestano nas nadahnjuju, podižu nam nivo energije i – što je najvažnije – pružaju utočište, osjećaj mira, podrške i ličnog rasta. U Indiji se smatra da je odanost duhovnom učitelju proporcionalna s učiteljevom potpunom posvećenošću individualnom rastu svog sljedbenika. Drugim riječima, ta bi nas veza trebala približiti samima sebi. Ali sve to dovodi i do nekih pitanja: što ti avatari ili učitelji zaista rade s nama ili za nas? Kako taj proces funkcioniše? I naposljetku: koga bismo trebali izabrati da nas vodi? (Izvor: sensa.hr)