Prvi semafori na svijetu bile su gasne svjetiljke postavljene kod Vestminsterske palate u Londonu 1868. godine.

Njima se upravljalo ručno, a bili su aktivni samo noću.

Prvi semafori na struju uvedeni su u Detroitu u SAD-u 1912. godine. Policajac Lester Vajr služio se kutijom sa svijetlima u dvije boje (crveno za stani i zeleno za kreni) i zvoncem kojim je upozoravao pješake kada će se izmeniti.

Do uvođenja treće boje došlo je 1920, takođe u SAD-u. Policajac Vilijam Pots uveo je treću boju – ćilibarsku, koju je kasnije zamijenila žuta.

Crvena svjetlost ima najdužu talasnu dužinu, što znači da se manje raspršuje nego druge boje. Crvena je boja, dakle, izabrana jer najviše privlači pažnju.

Zelena je boja prvobitno na željeznicama upotrebljavana kao znak za oprez, dok je bijela označavala “kreni”. Ipak, bijela je ukinuta kada se ispostavilo da je vozači mogu pomiješati sa uličnim svetiljkama.

Žuta je konačno prihvaćena kao znak za oprez jer je primjetljivija od zelene, ali nije toliko izražena kao crvena.

Index.hr