Već par dana boravim u Ulcinju. Slobodno poslije podne provodim sa Vukašinom. Po godinama bih mu mogao biti i djed, ali, drugarstvo ne pita za godine, vjeru, ideologiju… Jučer sjedimo u hladovini đeranskog pristana i raspravljamo o aktuelnim temama i dešavanjima u zemlji i okruženju. Prije nego se rastadosmo, upita me:

„Ibrahime, jesi li čuo za onaj vic o svađi organa u ljudskom tijelu?“

Nisam prijatelju, pričaj.

„Svađali se i raspravljali organi koji od njih ima i obnaša najvažniju funkciju u tijelu. Prvi se za riječ javi mozak:

„Ja sam glavnokomandujući  svima ostalim. Da nije mene, vi bi ste bili obična gomila mesa.“

Na te riječi srce odmah reagova i reče:

„Da nije mene da pumpam krv u organe tijela, vi bi ste bili lešina. Kada ja stanem, gotovo je.“

Uskočiše i pluća u raspravu:

„Da mi ne upumpavamo kiseonik u organizam, zalud bi bile vaše funkcije.“

Eto ti i  bubrega, jetre, pankreasa, prostate… zakuha se kao u Hičkokovim filmovima.

Iako se šu*ak nekoliko puta javljao za riječ, bilo je uzalud. Nikako da mu daju riječ. Niko nije obraćao pažnju na njega. Iziritiran takvim odnosom, na kraju odluči da stupi u generalni štrajk glađu.

Poslije nekoliko dana mozak prvi poče da osjeća posljedice. Uskoro i svi ostali organi počeše da šalju alarmante signale mozgu o posljedicama štrajka. Mozak kao najrazumniji organ u tijelu poče da moli štrajkača da prestane i počne raditi svoj posao. Vrlo brzo se i srce, pluća, bubrezi, jetra… pridružiše molbama, ali tvrdoglavi i uporni štrajkač odbi razgovor.

Kada je situacija postala izuzetno opasna i krajnje alarmantna, na brzinu sazvaše sjednicu UO i svi organi u najkraćem mogućem roku donesoše jednoglasnu odluku:“

„Šu*ak je bos, lider, vođa, glavnokomandujući i tačka.“

***

Pametnom je dovoljan i vic. Princip je isti, sve ostalo su nijanse. Ako nisi šup(lj)ak, sve ti je jasno narode.