Oni uvek smatraju da su njihovi ciljevi najvažniji i spremni su da zbog toga svjesno nanesu štetu drugima. Ali svi oni – i narcisi i psihopate i sadisti – imaju nešto zajedničko: D-faktor, tvrde naučnici,

Zloća može da ima različita lica. Ljudi mogu da budu neizmjerno egoistični, zlobni, narcisoidni ili sadistički nastrojeni. Neki imaju pretjerane prohtjeve – za njih je dovoljno dobro samo ono najbolje. Drugi misle da moralna načela za njih ne važe. Postoje psihopate i makijavelisti. Kod ovih drugih, cilj opravdava sredstvo. Oni manipulišu drugima bez ikakvog saosjećanja, piše DW.

Koliko god da su te razorne sklonosti različite, sve one se temelje na jednoj mračnoj ličnoj karakteristici, zaključili su psiholozi u jednoj studiji objavljenoj prošle jeseni.

“Postoje desetine mračnih osobina, ali sve mogu da se svedu na isti princip: ljudi bezobzirno slijede svoje ciljeve, pa čak i ako time nanose štetu drugima“, objašnjava Morten Moshagen, profesor na Univerzitetu u Ulmu. Taj zajednički imenitelj naučnici nazivaju ”mračni faktor“ ili “D-faktor“.

Kod ljudi s povišenim D-faktorom podlost može da se ogleda na različite načine. Moshagen kaže da je neko ko je egoista, često i psihopata, a da neko ko vara poreske organe, s velikom vjerovatnoćom naginje zlobi.

Psiholozi u D-faktoru vide koncept za prepoznavanje problematičnih ljudskih osobina. Kako objašnjava profesor Moshagen, više nije nužno istraživati da li je neki čovjek sadista, narcis ili psihopata: “D-faktor se pokazao kao stabilna tendencija u ponašanju, i to tokom mnogo godina.“ Razmjere tog faktora naučnici, između ostalog, utvrđuju pomoću jednog upitnika.

Ta tendencija različito je izražena u raznim životnim dobima. “Najpodnošljiviji su ljudi stari oko 50 godina“, ističe Moshagen. I navodi da su, nasuprot tome, 20-godišnjaci i ljudi stariji od 70 godina skloni zloći.

On procjenjuje da oko pet odsto stanovnika spada u osobe sa “socijalno problematičnim ličnim obilježjima“. To je pojam kojem on, kao naučnik, daje prednost kada govori o toj problematici.

Ali, da li je zloća zaista nepromjenljiva sudbina? Teolog Mihael Uč iz Evangelističkog centra za pitanja svetonazora, suprotstavlja se konceptu “mračnog faktora“ i naglašava: “Kao čovjek uvijek imam šansu da se odlučim između dobra i zla.“

On ne vjeruje u nepromjenljivo “zloćudno jezgro“. Profesor Uč naglašava da svako od nas ima destruktivne sklonosti, pa je zato važno podsticati ono pozitivno u ljudima. “Gdje je granica između zdravog narcizma kod kojeg se cijene sopstvene sposobnosti i bolesnog ponašanja, nesposobnosti za život u zajednici“, pita taj naučnik.

Psiholog Moshagen priznaje da ne zna gdje počinje zloća, odnosno “ono stvarno društveno problematično“. Ali on i njegove kolege, Ingo Cetler sa Univerziteta u Kopenhagenu i Benjamin E. Hilbig sa Univerziteta Koblenc-Landau, planiraju da poboljšaju upitnik za utvrđivanje “mračnog faktora“.

Mada Moshagen kaže da informacije koje osoba daje sama o sebi nijesu baš precizne, on je, ipak, uvjeren da je kod povećane vrijednosti D-faktora moguće predvidjeti to da li će neko u budućnosti da postane problematičan.

Devet tamnih osobina ličnosti u D-faktoru

  Sebičnost: pretjerana briga za vlastite interese.

    Makijavelizam: Manipulativno ponašanje, emocionalna hladnoća i strateški fokus na lične interese.

    Nedostatak etike i morala.

Narcisoidnost: Pretjerana ljubav prema sebi i stalno traganje za vlastitim interesima.

Superiornost: Uvjerenje da imate više prava i privilegija od drugih.

Psihopatija: Nedostatak emocija i empatije, neosjetljivost, lažne tendencije i impulsivnost.

    Sadizam: Voljno nanošenje bola drugima fizičkom, seksualnom ili psihološkom agresijom.

Društveni i materijalni interes: Stalna potraga za nagradama, kao što su društvena podrška, materijalne stvari, prepoznavanje i uspjeh.

    Okrutnost: tendencija da se osoba ponaša okrutno, bilo kroz nasilje, zlostavljanje, krađu i ponižavanje, među ostalima.