Jutros dok sam ispijao kahvu sa prijateljima u jednoj sarajevskoj kafani naum pade mi jedna predaja od Isusa (Isa) a.s. te je za “belaja“ citirah prijateljima: “Novac je bolest vjere, a učenjak je liječnik vjere, pa kada vidite liječnika da se u njega uvukla ta bolest, budite podozrivi prema njemu i znajte da on nije iskren prema vama.“

Samo što završih, Hajdar će kao iz topa:

“Šta ja znam, hafiz Trebinjac je to isto još polovinom prošlog vijeka u čaršijskoj džamiji u Sarajevu rekao: Lahko je živjeti od vjere, ali je teško živjeti u vjeri.“

Bego nastavi: “Pa znate li nekoga da živi u vjeri a da ne živi od vjere, a radi u institucijama?“

Ramiz će: “Ja ne znam. Moguće da ima, ali meni nije poznato.“

“Zato su ga zvali junac,“ opet će Hajdar.

“Zašto,“ upitah.

“Zato što je živio u vjeri. Kod njega Allah rahmetile nije bilo kalkulacija i političke trgovine sa komunistima. Šta ja znam,“ odgovori mi Hajdar.

“Gledam crkvene velikodostojnike i službenike svih meni poznatih konfesija i vidim ekstremno bogatstvo u njihovim rukama. Džipovi, ogromne kuće i vile, pare, vikendice, markirana garderoba svjetski poznatih modnih kuća. Odakle, pitam se,“ rekoh sam sebi u bradu.

“Od naroda i bjelosvjetskih donacija“, opet će Hajdar, pa nastavi: “Dok je ovaca, bit će i vune.“

“Šteta što nema ko da prede toliku vunu,“ zavika Ramiz.

“Predu, Ramiz beže, oni, ne beri brige,“ opet će Hajdar.

Apsolutno identična situacija i u politici. Tirani, despoti, diktatori… decenijama vrte dvije-tri ideologije i dvadesetak opcija ovčicama. Podijeli, zavadi i vladaj. Jedni dilaju vjeru, a drugi politiku. Živjeli dileri.

Vjerske vođe nas plaše Bogom, a političke nacionalizmom. Isključivo radi opstanka na vlasti i privilegija sklapaju neprincipijalne koalicije. Podanici, zbunjeni njihovim vratolomijama, dezorijentirani i u vremenu i u prostoru, podržavaju jednu ili drugu opciju i tako svjesno daju legitimitet njihovim pokvarenim i prizemnim ciljevima. Naravno, zakače i oni po koju mrvicu sa njihovih preobilnih trpeza. Vuk sit i ovce na broju, veli narodna. Zajednički imenitelj i jednih i drugih – tirani.

Definitivno, svaki pojedinac drži vlastitu sudbinu u svojim rukama. Neki je olahko prodaju, drugi prepuštaju drugima, treći se izruguju, četvrti, peti, šesti i tako redom svi do jednog nalaze valjano opravdanje kako bi umirili vlastitu savjest ako su je poslije svih pokvarenluka uspjeli sačuvati. Lijepo nam to Allahov Poslanik Muhammed, Bog blagoslovio njega i njegov čisti i plemeniti rod, objasni u jednoj predaji:

“Na Danu proživljenja glasnik će obznaniti: Gdje su tlačitelji i njihovi pomagači i oni koji su pripremali tintarnicu za njih ili privezivali torbe njihove ili opskrbljivali tintom pera njihova? Sada sakupite te ljude s njima!“

Pa neka nam je srećna “Nova“ godina prijatelji!