Naučnici već neko vrijeme znaju da Zemljina atmosfera gubi nekoliko stotina tona kiseonika svakog dana. Shvataju kako i zašto se taj proces dešava noću, ali još uvijek im nije potpuno jasno zašto se to događa na dnevnoj strani Zemlje, piše Science Alert.

Sigurni su u jednu stvar a to je da Zemlja gubi najviše kiseonika tokom formiranja aurora, odnosno polarne svjetlosti.

Prema istraživanjima NASA-e, nema dva identična odliva kiseonika pa ih je zbog toga i teško u potpunosti razumjeti. Naučnici ih nazivaju “izvorima gasa” koji izbacuju kiseonik tokom polarne svjetlosti.

VISIONS-2 (Visualizing Ion Outflow Neutral Atom Sensing-2) projekat je NASA-inog odjeljenja Earth Observatory, čija je misija razumijevanje fenomena “izvora gasa”.

Projekat je smješten u Ny Alesundu u Norveškoj jer taj gradić ima moderno postrojenje za lansiranje raketa i duže razdoblje bez dnevne svjetlosti, pa se nesmetano može posmatrati polarna svjetlost, ali i zbog toga što se nalazi tačno ispod slabe tačke magnetskog Zemljinog štita. Ta slaba tačka je poput lijevka koji sprovodi žestoki solarni vetar u našu gornju atmosferu.

To uzrokuje prekrasne aurore, ali i izbacuje gasove iz naše atmosfere u vakuum svemira kroz fontanu polarne svjetlosti.

Sedmog decembra ove godine naučnici su u sklopu projekta VISIONS-2 u polarnu svjetlost lansirali dvije manje rakete, koje su na sebi imale kamere i druge mjerne instrumente. Desetak minuta nakon lansiranja, mjrni instrumenti zabilježili su spoljašnji i unutrašnji izgled fontane gasa, njenu temperaturu, visinu i intenzitet.

Lansiranje je bilo uspješno i preliminarni podaci ukazuju na to da su svi mjerni instrumenti pravilno funkcionisali. Stručnjaci NASA sada rade na analizi podataka.

Mređutim, nema razloga za brigu, koliko god da brojka od nekoliko stotina tona zvučala mnogo, Zemljina atmosfera neće uskoro nestati.

Potrajaće još pet milijardi godina dok se Sunce ne pretvori u crvenog diva. Tada će naša uvećana zvijezda prokuvati i uništiti cijelu našu atmosferu – tek onda ćemo biti zaista gotovi.

Količina kiseonika (i vodonika) koja se gubi iz Zemljine atmosfere tokom aurora zapravo je vrlo mala. Nekoliko stotina tona dnevno može zvučati puno, ali nije kada se gleda u planetarnim razmjerima. U svakom slučaju, tu je i fotosinteza koja nam pomaže u obnavljanju kiseonika, renosi Index.hr.