Pjotr Demjanović Uspenski, ruski filozof, matematičar, metafizičar i istraživač koji je živio na prelazu iz 19. u 20. vijek, je smatrao da čovjek koji nije spoznao sebe funkcioniše poput mašine. Takav čovjek ne stvara sam svoj život, nego mu se život ‘događa’.
Evo nekih od spoznaja koje su uzete iz njegove najpoznatije knjige ‘Tertium organum’, u izboru portala Alternativa za vas:
- Čovjek funkcioniše poput mašine, ali može postati svjesno biće
Uspenski smatra da svijest postoji nezavisno od našeg uma, tijela i osjećaja, dakle njeno postojanje ne zavisi o onome što nazivamo materijom.
I premda bi svaki čovjek za sebe rekao da je svjesno biće, on to ipak nije, kaže ovaj mislilac.
Za to daje i objašnjenje. Kada biste mogli sebe promatrati, vidjeli biste da većinu vremena zapravo nijeste ni svjesni vlastitih radnji, kretnji i aktivnosti, te da ih obavljate naučeno i mehanički.
No, čovjek može postati svjesno biće, a za to je potrebno samoistraživanje. Trebali bismo “pamtiti sebe“, odnosno postati svjesni sebe.
Uspenski kaže da trebamo preispitati sve ono što vidimo, čujemo ili osjetimo jer jedino tako možemo doći do novih spoznaja. Dakle, treba odbaciti mehaničko ponašanje i uvjerenja i biti sumnjičav prema svemu naučenom.
Budući da nijedan element svijesti, poput misli, osjećaja, želje i volje, mi ne možemo objektivno primijetiti, kažemo da svijest pripada metafizičkom svijetu, koji izmiče bilo kakvim mjerenjima.
- Osim fizičkog, čovjek ima i suptilno tijelo – linga shariru
U svakome od nas postoji “nešto“ što čini samu srž ili esenciju našeg bića. To se na sanskrtu naziva linga sharira (suptilno tijelo).
Tako, na primjer, kad mislite na neku dragu osobu, vi ne mislite na njeno fizičko tijelo, nego upravo na njenu esenciju, na ono što izmiče mijenama materijalnog tijela i što je prisutno od rođenja do smrti te osobe.
Tijelo djeteta, tinejdžera, odraslog čovjeka, starca… – od rođenja do smrti naše se tijelo toliko puta izmijeni na ćelijskom nivou da možemo reći kako fizički nikad nijesmo ista osoba. Ipak, postoji ono što je nepromjenjivo, stalno prisutno i vječno – to je suptilno tijelo.
Naše fizičko tijelo je trodimenzionalno, a suptilno tijelo pripada višoj dimenziji, koju ne možemo dokučiti.
“Vidljivi pojavni svijet presjek je nekog drugog, mnogo složenijeg svijeta, koji takođe postoji ovdje i čija se zbivanja takođe događaju ovdje, ali su za nas nevidljiva“, zaključuje Uspenski.
- Nevidljive i neobjašnjive pojave pripadaju višim svjetovima
Čovjek poznaje samo tri dimenzije, a to su širina, visina i dubina, no može naslutiti i postojanje četvrte dimenzije. Njoj pripadaju mnoge pojave koje se ne mogu izmjeriti – u dubinu, visinu i širinu.
Dok neke stvari imaju fizičko postojanje, druge imaju metafizičko. Fizičko postojanje imaju, na primjer, kuća i knjiga, a metafizičko ideja o kući i sadržaj knjige.
Predmeti koje vidimo imaju i svoj dublji, unutrašnji sadržaj, koji ne postoji u prostoru koji mi opažamo.
Sve to ukazuje na postojanje viših svjetova koje svojim čulima ne možemo obuhvatiti.
Ono što ne možemo razumjeti čini zapravo tragove viših svjetova.
Na primjer, zamislite čovjeka koji vrhovima prstiju dotiče površinu stola. Ako mi svojom sviješću možemo obuhvatiti samo površinu stola, na njoj ćemo vidjeti samo pet kružića, koji nam ništa ne govore o ruci i čovjeku kojem ta ruka pripada, kao ni o cijelom bogatstvu njegova fizičkog i emocionalnog svijeta.
- Cijeli je univerzum – živo biće!
Čitav je svemir prožet životom. Osim nas i životinja, i stabla, poput breze, su živa bića. No i brezov gaj čini zasebno biće koje ima svoje zakonitosti i svoj život.
Jedna šuma zajedno sa različitim vrstama stabala, bilja, insekata i drugih životinja takođe je “živo biće koje živi životom svega onoga od čega se sastoji misleći i osjećajući za sve ono što ga tvori“.
Ideja “duše svijeta“, odnosno poimanja čitavog svijeta kao jednog živog bića, prisutna je i u Bhagavad-giti.
Tada Krišna stane govoriti o biću koje diše u svim bićima, sa stotinu tisuća likova… o biću koje u svom nepomičnom tijelu sadrži sav pomični svemir sa svim njegovim podjelama…
Logički gledano, ili bismo trebali priznati različite nivoe života i inteligencije u cijeloj prirodi, čak i onoj neživoj, ili negiratii život čak i u samima sebi, zaključuje Uspenski.
0 Comments