Kulinarstvo ne može da se zamisli bez začina. Osim izvanredne arome, oni poboljšavaju ukus hrane, i to bez dodavanja masti, soli, šećera i kalorija. Dokazano je i da utiču na poboljšanje imuniteta – pa, dodajući ih u jela, pomažemo našem imunom sistemu da se bori protiv slobodnih radikala.

Začini su začuđujuće bogati antioksidansima, i u tom smislu uporedivi sa voćem i povrćem. Osim zaštitne uloge, oni smanjuju upalne procese, koji su prethodnica mnogih hroničnih bolesti, a takođe ubrzavaju metabolizam.

Bijeli luk: dobar je za suzbijanje virusa i parazita, zahvaljujući antibiotskom svojstvu. Dodajemo ga ovčetini, masnom mesu, umacima i koristimo kao začin za kobasice.

Anis: Najbolja vrsta dobija se iz Španije. Pored sjemena Pimpinella anisum koriste se mnogo i plodovi anisovog drveta. Anis je neophodan za kolače, a koristi se i za pravljenje likera.

Peršun sadrži vitamine A i C, folnu kiselinu, kalcijum i gvožđe. Lišće se koristi za roštilj, omlete, pire, kuvana jela, salate. Ne kuva se zajedno sa jelom, već neposredno prije serviranja dodamo jelu.

Mirođija ima oštar ukus i miris, a koristi se za ribu, pirinač, krompir, kao dodatak sosovima i salatama.

Estragon: Domaća biljka, začin čiji se listovi i vrhovi koriste za fine marinate, kao začin za supu, za biljno sirće i kolače. Dodajemo ga svježeg ili osušenog.

Bosiljak: ima jak miris kad je svjež, a slatkastog je ukusa. Tradicionalni je dodatak mnogim italijanskim specijalitetima, a dodaje se i jelima sa paradajzom i jagnjetini.

Majčina dušica: ima oštar miris. Dodaje se pečurkama, mesu, tikvicama, dinstanim i pečenim jelima, povrću i marinadama.

Majoran: To je začin za meso, naročito za jela od mljevenog mesa, za pikantne umake, kao i za živinu.

Žalfija: gorči i jakog je mirisa. Savršeno ide uz mljeveno meso, divljač, kupus, plavi patlidžan i pirinač.

Ruzmarin: je veoma aromatična mediteranska biljka. Listovi se koriste uz jagnjetinu, junetinu, divljač, đuveč i pečeni krompir.

Nana: je slatkog mirisa i „hladnog“ ukusa. Osvježavajući začin koristi se uz jagnjetinu, sosove, jabuke, kao i za dekoraciju salata. Dodaje se u jogurt, kus-kus, grašak i mlade krompiriće. Ako je dodate u pasulj (pa makar i u vidu kesice čaja), manje će vas nadimati.

Origano: je začin karakterističnog mirisa. Koristi se za marinade, junetinu, pasulj, piletinu, plavi patlidžan i tikvice. Odličan je za grčka jela, omlete i paradajz sos.

Lovor: ima aromatičan ukus i rezak miris. Kad se odlomi list, oslobađa se aromatično ulje. Najbolje je da ga stavljate u supe i paprikaše, kao i uz ribu, meso i živinu.

Cimet: se dobija od unutrašnje kore tropskog drveta. Ima slatkast jak miris i aromatičan ukus. Stavlja se u kolače, pudinge, voćne deserte – najčešće u one sa kruškama i jabukama. Idealan je za deserte od pirinča.

Vanila: se dodaje desertima, dobra je za povećanje apetita, kao i protiv mučnine, povraćanja i dijareje.

Biber: Važan začin u zrnu. Beli (oljusteni) biber blaži je nego crni. Biber u zrnu dodajemo marinatima, a mljeveni biber se koristi za brojna mesna i riblja jela, umake, supe i jela od povrća.

Korijander: je začin jakog ukusa koji odlično ide uz šargarepu. Nalazi se i u prašku kari.

Đumbir: ima ljutkast ukus, dodaje se supama, sosovima i đuveču, ali i slatkim jelima. Zbog njegove izdašnosti, moramo ga pažljivo upotrebljavati. Između ostalog koristi se za kompot od krušaka i bundeve spremljene za zimu, za svinjsko pečenje, ragu, marinate, pekmeze i kolače.

Karanfilić: Osušeni pupoljci cvijeta do 12m visokog grma karanfilića. Koriste se najviše za kuvano vino i kompot, ali i za supe, povrće, jela od mesa i divljači.

Kardamon:  Samljeven sa ljuskom: glavice zajedno sa sjemenom samljevene u prah. Koristi se za kolače, slatke umake i slatkiše, ali i kao začin za kobasice.

Morski oraščić: Oraščić je jezgro ploda orahovog drveta. Plod je sličan kajsiji. Upotrebljava se za poboljšanje ukusa jakih i slatkih supa i umaka, za jela od mljevenog mesa i valjuške od mesa, za povrće, noklice i kolače. Samljevenog u prah koristimo za liciderske i druge kolače, supe od mesa, iznutrice i kobasice.

Kari: Začinska mješavina iz indijske kuhinje. Sadrži 12 do 15 tropskih začina od bibera, đumbira, korijandera do macisa. Koristi se za jela od pirinča, ribe, za meso, živinu i razne umake. Držimo ga u dobro zatvorenoj posudi.

Kim: Već duže od 5000 godina poznato sredstvo za osvježenje stomaka, sastoji se od osušenog rascijepljenog ploda biljke. Koristi se za supe i umake, krompir, povrće, jela od mesa, kvark, sir i kolače sa sirom.

Kleka: Zrnastim plodovima uvijek zeljastog žbuna kleke potrebno je sazrijevanje 2 godine. Koristi se za umake, jela sa kiselim kupusom i divljač.

Kopar (Morač): Tu zeljastu biljku koristimo kao začin samo svježu i to najviše uz jela od krastavca i neke salate. Porijeklom je sa Istoka, kod nas je ima u svakoj bašti. (Izvor: Femina)