Iznenađujuće primirje u trgovinskom sporu SAD-EU koji je prijetio da se razbukti u “rat”, postigli su predsjednik Evropske komisije (EK) Žan-Klod Junker i predsjednik SAD Donald Tramp, ocjenjuju danas mediji u Evropskoj uniji (EU), uz opasku da je Evropa dala veće ustupke, a Tramp izvukao bitnu dobit za svoje izborno tijelo, prenosi Beta.

Dogovor znači da će EU i SAD ponuditi u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji nova pravila za “pošteniju trgovinu”, što bi značilo da će održati multilateralni svjetski trgovinski sistema i odustati od zatvaranja u sopstvene granice i samo bilateralne sporazume.

Reagovanja medija i javnosti na sinoćni sastanak u Vašingtonu su uglavnom povoljna, mada se čuju i glasovi upozorenja da, kako navodi francuski Mond, radne grupe dvije strane tek treba da počnu s primjenom dogovora Tramp-Junker.

Junker je krenuo na pregovore u Vašington uz uslov da Tramp povuče dodatne velike carine na uvoz čelika i aluminijuma iz EU, što se nije dogodilo, primjećuju komentatori u EU, ali je izdejstvovao dogovor da će EU uvoziti mnogo više američkog tečnog gasa i soje.

Taj uvoz je Trampu izuzetno važan jer to proizvode farmeri koji su njegove važne pristalice i njegovi glasači, a našli su se u nevoljama jer je njihov izvoz potpao pod odmazdu Kine koja je, uzvrativši na američke dodatne carine na kinesku robu, uvela taksu na američku soju i druge proizvode.

Vašington je upravo bio najavio da će proizvođačima soje, zbog gubitaka u izvozu, dati subvencije od 12 milijardi dolara.

Junker i Tramp jesu postigli dogovor da se pregovara o ukidanju carina na sve industrijske i još neke, mada ne i na poljoprivredne proizvode, te je vlada u Vašingtonu odustala od prijetnje da će zavesti dodatne carine od 25 odsto na uvoz evropskih, mahom njemačkih automobila.

Da se to desilo, EU bi uzvratila dodatnim carinama na američku robu vrijednu 20 milijardi eura.

Ali “zeleno svetlo” EU za veći uvoz američkog tečnog gasa, skupljeg od ruskog, ustupak je koji je očekivao Tramp dok je, uz podršku vlada na sjeveru i istoku EU, vodio žestoku kampanju protiv izgradnje rusko-njemačkog gasovoda “Sjeverni tok 2” i tražio da Berlin od toga odustane, te da umjesto što daje milijarde eura Rusima, kupuje američki gas.

Evropljani preuzimaju obavezu da izgrade skupu infrastrukturu i terminale za prijem američkog tečnog gasa, ali je računica i da će to ubuduće poslužiti i za nabavke tečnog gasa iz Alžira i drugih područja u Sredozemlju.