Pred sjutrašnju 70. godišnjicu Rezolucije Informbiroa nevladine organizacije su upozorile da se ništa ne radi na očuvanju zatvorskog kompleksa Goli Otok.

Udruženja koje čuvaju sjećanje na 14.000 nekadašnjih logoraša kažu da se radi o političkim žrtvama nekadašnjeg jugoslavenskog totalitarnog sistema, koje treba pamtiti kao i sve druge žrtve svih režima koji nisu trpjeli opoziciju.

Nakon što je 1. juna 2016. godine zaslugom udruženja „Goli otok – Ante Zemljar“ uspostavljen trogodišnji režim preventivne zaštite nekadašnjeg zatvorskog kompleksa na Golom otoku i susjednom otočiću Sveti Grgur, gdje su zatvarani i „preodgajani“ informbirovci, ništa nije učinjeno da se uspostavi sistem trajne zaštite, upozorila je u ime Centra za suočavanje s prošlošću Documenta Vesna Teršelič.

„Ključni zadatak je sada zaštititi Goli otok i Sveti Grgur i pripremiti konzervatorsku podlogu za trajnu zaštitu, kako bi preventivna zaštita uvedena 1.6. 2016. godine postala trajna.“

Trošak izrade konzervatorske podloge i valorizacije je između 20 i 55 hiljada eura.

Documenta predlaže da se u obnovljenom i sređenom zatvorskom kompleksu na Golom otoku formira obrazovni centar o političkom nasilju za sve postsocijalističke zemlje, prenosi RSE.

Formalno, između opština Rab i Lopar već godinama se vodi sudski spor oko vlasništva nad Golim otokom, što onemogućuje apliciranje za evropska sredstva.

Na Golom otoku i Svetom Grguru je od 1949. do 1956. godine, kada je to postao zatvor za kriminalce, bilo zatvoreno oko 14.000 ljudi. Ubijeno je, poginulo ili umrlo od posljedica bolesti i neljudskih uslova oko 600.

Preživjeli logoraši s Golog otoka i Svetog Grgura u Hrvatskoj su nakon 1990. ostvarili pravo na finansijsku kompenzaciju, ovisno o trajanju zatočenja, kao i drugi politički zatvorenici iz jugoslavenskog razdoblja.