EU nema snage za novi talas proširenja, a članstvo zemalja Zapadnog Balkana donijelo bi brojne rizike: nacionalizam, nedostatne pravne države, društva zavisna o sredstvima drugih, piše u komentaru Kristof Haselbah objavljenom na DW.

EU ne može sebi priuštiti zapadni Balkan niti ga smije prepustiti uticaju Rusije i Kine. Cilj mora ostati prisna veza, ali ne punopravno članstvo nego partnerstvo slično onome s državama sporazuma EFTA-e (Norveška, Švajcarska, Island i Lihtenštajn). To bi podrazumijevalo privrednu saradnju kao i mnogostruku podršku, ali ne i pravo glasa u pitanjima EU.

Vjerovatno mnogi šefovi država i vlada EU razmišljaju slično, ali to ne izgovaraju glasno. Umjesto toga su se na samitu EU i Zapadnog Balkana ponovo čule stare fraze o tome kako će te države za par godina biti u klubu, ali da je sada još prerano. Iskreno bi bilo da obje strane govore o realnoj perspektivi s konkretnim vremenskim ciljem, zaključuje Haselbah.