Kasnim malo sa tekstom. Trebao je ici prije ili barem oko 8 marta, ali posto sam dje sam i vrijeme je definitivno relativna stvar.

Unaprijed se izvinjam sto ce ovaj tekst biti prevod jednog tuđeg clanka, ali sobziorm na to da mi se dopao, i sobzirom na to da mi se tema svidja, i sobzirom na to da posjedujem saznanje o istom, ali da je neko bio pametniji i brzi od mene i to vec napisao ja cu se zahvaliti piscu teksta i manje – vise prevesti ga na jezik sirih drustvenih masa u mojoj Crnoj Gori. Tekst je inace originalno na engleskom jeziku.

I da pocnem: (u pojedinim djelovima teksta cu dodati moje komenatare)

Od svih africkih plemena danas, Himba je jedno od rijetkih koje datum rodjenja djeteta racuna ne od dana kada je dijete rodjeno ili zaceto, vec od onog dana kada je majka odlucaila da ima dijete.

Zar to nije divno! (moj komentar)

Kada Himbo zena odluci da ima dijete, osamljuje se, odlazi ispod drveta koji je odabrala i osluskuje. Osluskuje dok ne cuje pjesmu djeteta koje zeli da dodje na svijet. Nakon sto cuje pjesmu djeteta, odlazi kod muskarca koji ce biti otac djeteta (bukvalno prevodim jer je to i pravo znacenje, ne znaci da zena ide kod svoga muza, vec ona ide kod muškarca kojeg je odabrala da bude otac djeteta) i uci ga pjesmu djeteta. Dok vode ljubav, tj. tokom fizickog zaceca djeteta, jer je dijete vec zaceto ispod drveta, oboje pjevaju pjesmu kao nacin njegovog pozivanja.

Kada zena zatrudni, istu pjesmu uci i babica i starije zene u plemenu, tako da kada je dijete rodjeno, starije zene i svi ljudi u selu se okupljaju, pjevaju pjesmu djeteta i na taj nacin pozdravljaju i slave njegov dolazak.

Kako dijete raste i ostali clanovi sela uce njegovu pjesmu.Ako dijete padne, ili se povrijedi, neko ce ga podici i otpjevati mu njegovu pjesmu.Ili kada dijete uradi nesto lijepo, ili samoprolazi kroz pubertet, kao nacin hvale i podrske clanovi sela pjevaju njegovu pjesmu.

U ovom plemenu postoji i jos jedna situacja kada se pjesma djeteta pjeva. Kada clan plemena pocini neki zlocin ili jednostavno ucini neko djelo koje je protivno drustvenim normama plemena, clanovi plemena ga pozivaju u centar sela, stvaraju krug oko njega i pjevaju njegovu pjesmu rodjenja.

Pleme ga ne kaznjava vec mu daje svu ljubav i podsjeca na njegovu pripadnost istom.

Kada prepoznas svoju pjesmu, nemas potrebu ni zelju da ucunis bilo sto sto bi naskodilo drugom bicu.

U braku, pjesme se pjevaju zajedno.

I na kraju, kada clan plemena lezi na samrtoj postelji, svi se okupljaju i pjevaju njegovu pjesmu.

***

Da li je potreban komentar za ovako ljudsko ponasanje?

Da li ima ljepse stvari od pozivanja djeteta pjesmom od strane majke i oca?

Kad se dijete rodi, svi mu pjevamo, kada ga uspavljujemo mi mu pjevamo, kada zelimo da ga smirimo pjesma je tu.

Ipak smo i mi nesto zadrzali. Na zalost zadrzali smo to samo do “malih“ godina.  Cim djeca malo porastu, pjevanje smatramo nezrelim i nedolicnim.

A sta je tu lose?

Zar i kod nas ne postoji izreka: ko pjeva zlo ne misli! A bitno je da nema zla!