Postoji direktna veza između uma i govora. Ako je um zdrav, govor je dostojanstven. Zdrav um je uvijek pozitivan. ​

​​Kada imamo takav um, mi ne govorimo o nedostacima drugih, ne kritikujemo, ne izražavamo pretenzije. Ne žalimo se na sudbinu.

Ton govora je spokojan i prijateljski. Naravno da se svako  sa zadovoljstvom obraća takvom sagovorniku. Govor sa bijesom je znak slabosti duše.

Prema statistici, 90% svih svađa i sukoba je zbog toga što smo o nekome govorili loše. Svima nam je potrebno da učimo da govorimo u prijatnom, blagonaklonom maniru, kontrolišući svoj govor. Na Istoku, čovjek koji ne može da kontroliše svoj govor, smatra se primitivnim.

Odavno je primijećeno da stičemo osobine tog čovjeka, o kome mislimo i govorimo, zato govoreći o nekom loše, kritikujući ga, mi ispoljavamo u sebi negativne osobine te ličnosti. Ako hvalimo, tada ispoljavamo sve dobro, što posjeduje ta ličnost. Stoga, misliti o Bogu i govoriti o Njemu – je najlakši način da se steknu božanski kvaliteti.

Obratite pažnju, da što su kod nas veći egoizam, zavist, zloba, tim teže govorimo o nekome sa toplinom. Što je grublji naš govor, manje smo harmonični, zato surovije životne lekcije primamo.

Jedan od razloga što smo sada umorni i malo uspijevamo je što mnogo govorimo. Opširnost je znak praznih riječi. Treba govoriti malo, tiho, strpljivo i blagorodno. Tako se može štedjeti vrijeme i energija. Važno je da naučite da kontrolišete svoj govor.

Nešto smo izgovorili – i uvrijedili čovjeka. A potom se opravdavamo: “Rekao sam to tek tako… nijesam želio da uvrijedim …”. Ovakav jezik treba promijeniti. U riječima mora biti sadržana suština – takve riječi su jake.

​Riječi imaju smisla ako su taktične i ispunjene ljubavlju prema drugima. A tada, koliko god “gorke” riječi izgovarali, srce će ih sigurno prihvatiti. Te riječi ne izgledaju gorke, one izgledaju tačne.

U suprotnom, ako koristimo teške riječi, oštrina se vidi u našem izgledu. Tada je drugima očigledna naša gordost, i ljudi će se naljutiti na nas. Ali ako izgovaramo čak i “gorke” riječi sa ljubavlju, osjećaj ljutnje se transformiše i ljudi osjećaju naše saosjećanje.

O svemu treba govoriti tačno, ali sa ljubavlju. Bilo kakve riječi da uputi majka djeci, zbog materinske ljubavi one se ne posmatraju kao stroge i gorke. Djeca osjećaju: majka nas voli, ona nam želi dobro. Isto tako, bez obzira koliko direktnim riječima sve rekli, to druge ne boli, ako pri tome ispoljavamo milosrđe. (izvor: bebamur.com)