Štiks: Alternativa se rađa na lokalnom nivou

by | jul 22, 2017 | Novosti | 0 comments

igor-stiks“Većina otpora koje danas vidimo jesu reakcije na jedan agresivni, neoliberalni, eksploatatorski sistem u kojem živimo. Vidimo mnogo manje slučaja u kojima se zaista ‘zamišlja’ ta alternativa, a kada ih vidimo, to je obično na lokalnom nivou. Odnosno, alternativa se ređe vidi kao kompletna promena društva i društvenih odnosa u svetu kakav jeste, a češće kao mogućnost mikroutopija, mogućnost određenih ekonomskih modela koji žive unutar kapitalističkog sistema, mogućnost da u određenim izolovanim zonama stvaramo neke drugačije društvene, političke i međuljudske odnose“, kaže Igor Štiks, politikolog, književnik i politički aktivista u intervjuu za Nedeljnik.

“Kada govorimo o Balkanu“, kaže on, “ono što je važno istaći jeste da smo mi tek u poslednjih sedam ili osam godina počeli da mislimo ne samo da je drugačiji svet moguć već da je kapitalizam kao takav moguće kritikovati. Šta to znači? Nama je kapitalizam nametnut još osamdesetih godina kao jedina mogućnost uz sveopšte prihvaćenu ideju da je socijalizam ‘propao’. Ukoliko se osvrnemo na oblike otpora, mi smo se dvadeset godina uglavnom bavili otporima nacionalističkim politikama, dok smo dozvoljavali da se bez ikakvih problema raširi i razvije varvarski kapitalizam. Pri tome smo i slušali priče o ‘dobrom kapitalizmu’ koji je tamo negde daleko, među nekim ljudima koji nisu tako korumpirani kao mi. Dakle, problem se svodio na nas sâme kao kreatore svoje nesrećne sudbine a ni slučajno na kapitalizam. Sa poslednjim finansijskim slomom 2008. godine, otvorila se mogućnost ne samo za otpore, već i za zamišljanje nečeg drugačijeg. Tako, kada sam spomenuo da postoje džepovi u kojima se misli o drugačijim ekonomskim, socijalnim, političkim i međuljudskim odnosima, mislio sam prvenstveno na čitav niz takozvanih okupacija, od Okjupaj pokreta (Occupy), preko okupacije univerziteta, trgova, do stvaranja takozvanih privremenih autonomnih zona u kojima se pokušavalo eksperimentisati sa horizontalnim modelima demokratije i nekom drugom vrstom ekonomije koja bi se temeljila ne na rastu, već na distribuciji zajedničkog bogatstva, na deljenju i na solidarnosti“.

0 Comments

Submit a Comment