Gospodine Martinovicu, svakako cemo se sloziti da je bilo kakvo ugrozavanje zivota ljudi na politickoj, ili bilo kojoj drugoj osnovi, nesto jako opasno. Nesto od toga se moze ignorisati, nesto ne moze. Ali, ukoliko elementi ugrozavanja poticu od osoba, ili organizacija, koje imaju odredjeni uticaj na vlast – to je razlog za ozbiljniju reakciju. Naravno, nezavisno od toga da li te organizacije, ili osobe, to rade javno ili anonimno. Kada to neko radi anonimno – to je znak da ga je strah od posledica, kada to radi javno – to je znak da sebe smatra nedodirljivim i zasticenim. Izjava Brkovica je registrovana u svim predstavnistvima onih centara moci koji intezivno posmatraju sve procese koji se desavaju na Balkanu. Njima se zbog toga ne dize pritisak i oni se toga, naravno, ne plase, ali, onoga momenta kada im bude potrebno da izvrse odredjeni pritisak na aktuelnu crnogorsku vlast, ta fascikla ce se sigurno naci na stolu. Dozvolite da zakljucim da aktuelna crnogorska vlast sebi veze ruke skoro na svakom koraku, a ovo je samo jedan element toga politickog bumeranga. Sa time bih i zatvorio ovu temu.
Vasu poentu oko jezika sam razumio. Meni je vasa pozicija kristalno jasna. Stoga, dozvolite da predjem od polemickog tona, na iznosenje sopstvenog misljenja po tom pitanju. Procjenjujem da je to efektniji put za razmjenu informacija, od proste polemicke diskusije.
Granice jezika
Granice jezika, i religija, se ne poklapaju sa politickim granicama drzava. Granice nacija se, vrlo cesto, ne poklapaju niti sa politickim, niti sa jezickim granicama. Svjedoci tome su mocni jezici kao sto su engleski, spanski, portugalski, njemacki, ruski, … Oni su u regionima u kojima se govore dio kulture, i dio tradicije. Svako pomjeranje odnosa prema jeziku, kao dijelu kulture i tradicije, a ne samo proste komunikacije, moze srusiti tradiciju u cjelosti.
Nijesu potrebni lingvisti da bismo primijetili neke ociglednosti po pitanju jezika kojim se govori u Crnoj Gori. Jezik kojim se govori u Niksicu je ocigledno blizi jeziku kojim se govori u Hercegovini nego na Cetinju. Jezik kojim se govori u Bijelom Polju je blizi jeziku koji se govori u Novom Pazaru nego u, vrlo bliskim, Pljevljima ili, nesto daljem, Niksicu. A opet, jezik kojim se govori u Boki Kotorskoj je nesto blizi jeziku koji se govori u Trebinju nego onome u Niksicu ili Bileci, iako je u ta cetiri grada jezik blizi u odnosu na onaj kojim se govori u Podgorici ili Beranama. Nije potrebna neka posebna logika da se shvati, da lingvisti ne mogu naci neke posebne osnove da bi odvojili jezik kojim se govori u Crnoj Gori od ostatka srpskog jezika. Zbog svega toga lingvisti i cute jer – nemaju sta reci. Uostalom, zanemarite politicke granice i pokusajte po logici, po ociglednosti slicnosti koju sami primjecujemo bez lingvista, da stvorite bilo koji novi jezik u Crnoj Gori. Ogradite tu teritoriju i vidjecete da ste je uspjeli “rastegnuti” na samo trecinu teritorije politickih granica Crne Gore.
Nakaradna jezicka politika
Politicko insistiranje na formiranju novog naziva jezika u Crnoj Gori je doslo u sudar sa onim sto sam vec iznio, ali i sa tradicijom. Ta politika je dosla u sudar i sa zadnjim popisom stanovnistva, gdje se od ukupnog broja Srba i Crnogoraca (470 000 ) 85% izjasnilo da govori tradicionalnim – srpskim jezikom, a 15 % novim crnogorskim jezikom. Aktuelna vlast je otisla i radikalni korak naprijed, ukinula je u skolama naziv predmeta Srpski jezik i knjizevnost jer to, navodno, smeta onima koji ne govore srpskim jezikom. Nije im palo na pamet da pitaju 85 % Srba i Crnogoraca (400 000) u Crnoj Gori, koji cine ukupno 60% stanovnistva Crne Gore, da li oni pristaju da se predmet pod tim nazivom ukine u skolama? Ukoliko ogromna vecina drzavotvornog naroda to ne zeli (koristeci svoje demokratsko pravo na takvo rjesenje), postoji demokratski izlaz – otvaranje skola na crnogorskom, bosnjackom, bosanskom, hrvatskom jeziku. Ako je aktuelna crnogorska vlast dovela do podjele naroda na jezickoj osnovi, ruseci visevjekovnu tradiciju srpskog jezika u Crnoj Gori, red je da se medjusobno jezicki suprostavljene grupe naroda i fizicki razdvoje kroz razne skole na svim mogucim nazivima jezika koji se pojavljuju, ili ce se pojaviti. Medjutim, ovoj vlasti je izgleda vazno da taj konflikt unese u skole (sto je i uradila) i da djecu iskoristi u politicke svrhe. Ako tome dodamo cinjenicu da u vjerski mjesovitim sredinama: Pljevlja, Berane, Bar, Bijelo Polje od onih gradjana koji govore crnogorskim jezikom 95% cine gradjani muslimanske vjeroispovjesti, u Podgorici polovinu od onih koji “govore” crnogorskim jezikom takodje predstavljaju gradjani slovenskog naroda muslimanske vjeroispovjesti, a u Tivtu 90 % onih koji “govore” crnogorskim jezikom su djeca hrvatske nacionalnosti – sve je jasno. U svim tim opstinama su Srbi i Crnogorci apsolutna nacionalna vecina i listom govore – tradicionalnim (i sluzbenim) srpskim jezikom. U Rozaju, koje je 85 % naseljeno slovenskim narodom muslimanske vjeroispovjesti, desilo se jezicko “cudo”. Muslimanski narod u Rozaju se ovako izjasnio: bosanskim jezikom – 62%, bosnjackim jezikom 22%, crnogorskim jezikom – 21% a srpsko-hrvatskim (srpskim) – 5% . To se jednom rijecju moze nazvati – jezicki haos. Svi ovi primjeri su dovoljno upecatljiv dokaz tih konkretnih “efekata” nove jezicke politike i cudnih eksperimenata sa jezikom. Komentar, gospodine Martinovicu, ovaj put, necu davati.
I na kraju …
I na kraju, gospodine Martinovicu, zelim reci sledece – smatram vas korektnim, logicnim i jako sadrzajnim sagovornikom. Uvijek ce mi biti zadovoljstvo sa vama razmijeniti stavove i misljenja koja ce, svakako, vrlo cesto biti i oprecna. Tim prije ce, slozicete se, i razgovor biti interesantniji. Zar se moze polemisati sa istomisljenicima? Takodje, smatram da je jako vazno, da u nasoj medjusobnoj komunikaciji zadrzimo visoki nivo obostrane korektnosti i uvazavanja, koji smo vec sada postigli, i to sa lakocom. Ja, naravno, zelim ovaj dio prostora, koji sam pomalo uzurpirao, prepustiti i onima koji zele, vidim, iznijeti svoja “konstruktivna misljenja” u komunikaciji sa nekima drugima, pokazujuci nam bar djelic svoje logicke misli. U tom smislu prepustam vam, gospodine Martinovicu, da zavrsite, ovu nasu razmjenu misljenja, pa da se opet (i uskoro ) nadjemo na stranicama uglednog PCNEN-a. Ukoliko bude potrebe za nekim pojasnjenjima oko ovog teksta, ja se mogu javiti jos jednom. Moze biti sa, eventualnim, nevelikim zakasnjenjem. Pozdrav.
Vojin Grubac, savjetnik za spoljnu politiku predsjednika SNS-a
0 Comments