Deklaracijom će zaštiti ćirlicu u Crnoj Gori

by | jun 6, 2017 | Novosti | 1 comment

Ćirilično pismo i srpski jezik eliminisani su iz službene upotrebe, čime je prekršen Ustav Crne Gore koji garantuje ravnopravnost ćirilice i latinice, ocijenjeno je na okrugomi stolu na temu „Nacionalna samosvijest i ćirilica“, koji je održan u Nikšiću.

Okrugli sto, koji su organizovali Crnogorsko–ruski kulturni centar, Institut za srpsku kulturu i Eparhija budimjansko-nikšićka, rezultiraće, kako je najavljeno, donošenjem Deklaracije i zahtjevima za zaštitu Ustavom zagarantovanog statusa srpskog jezika i ćirilice, koja će biti upućena nadležnim institucijama u Crnoj Gori.

Episkop budimljansko–nikšićki Joanikije kazao je da je ćirilično pismo „veza sa tradicijom duhovnom i kulturnom, po kojoj se prepoznajemo, i razumijemo druge kulture i darove drugih naroda“.

„Kroz naše ćirilično pismo naslonjeni smo na veliku Jelinsku kulturu i pismenost, jer je ćirilica nastala iz starog grčkog pisma uz uzimanje elemenata iz drugih kultura. Crna Gora je sva sazdana na ćiriličnoj tradiciji“, rekao je Joanikije.

On je kazao da se ne traži izbacivanje latinice, ali da moraju biti ravnopravno zastupljena oba pisma, kako garantuje i Ustav, prenosi Mina.

Prema njegovim riječima, u stvarnosti je nešto sasvim drugo, jer sve državne institucije i ustanove u Crnoj Gori koriste isključivo latinicu, uz izgovor da je to tako zbog navodnih tehničkih nemogućnosti.

„I Vlada, i sve ustanove krše Ustav, i demonstriraju brutalnu diskriminaciju i animozitet prema ćirilici, čime razaraju svoju tradiciju i temelje“, ocijenio je Joanikije.

U ime Matice Boke, profesor Željko Komnenović kazao je da je aktuelni politički trenutak u Crnoj Gori, posebno u poslednje tri decenije, donio „nezabilježen proces na evropskom prostoru, satanizaciju, marginalizaciju i diskriminaciju jedne kulture da bi se zamijenila drugom“.

„ Metode identiteskih reformi vlast sprovodi nad svojim narodom. Prva žrtva je bila nauka, a Crna Gora, je preko noći latinizirana, iako je sva njena pisana građa, od Oktoiha, pa do dnevnih listova i naziva firmi, sve do 90-tih godina bila napisana na ćirilici“, rekao je Komnenović.

On je ocijenio da su u Crnoj Gori sazreli uslovi da se otvore prve privatne škole u kojima će učenici učiti na srpskom jeziku i ćirilici.

Profesor na Filološkom fakultetu, Jelica Stojanović, istakla je da je ćirilica u Crnoj Gori potpuno izopštena i protjerana, a da tome prethode i iz njega slijede „pokušaji potpunog izostavljanja sa javne scene srpskog jezika i falsifikovanje njegovog nučnog i istorijskog statusa“.

Stojanović je kazala da je „ovih dana na djelu i promjena naziva predmeta srpski jezik na stranim filološkim programima, engleskom, ruskom, njemačkom, francuskom i italijanskom, na Filoškom fakultetu u Nikšiću, u nov naziv crnogorski jezik“.

„To je pitanje, nadamo se, još otvoreno, a jedno je do poslednjih, velikih nasrtaja na srpski jezik u Crnoj Gori. Time će studijski program za srpski jezik i književnost ostati potpuno izolovan i usamljen“, kazala je Stojanović.

Profesor na Filozofskom fakultetu, istoričar Vasilj Jovović, naveo je primjere udžbenika istorije u drugom i trećem razredu Gimnazije u kojima su netačno navedeni brojni podaci, poput „geografskog izmještanja ćiilice za koju se navodi da se koristi put istoka, Makedonije i Bugarske, a da je glagoljica dominantna na našim prostorima“.

Profesorica na Filološkom fakultetu, Draga Bojović, govorila je o „Srbistici u Crnoj Gori danas“ , koja je „skoro na izdisaju zahvaljući metodama gole sile“.

Profesor i urednik časopisa „Slovo“, Veselin Matović, ukazao je na potiskivanje ćirilice u obrazovnom sistemu i istakao da se nastava jezika i književnosti u školama u Crnoj Gori izvodi bez nastavnih programa i udžebenika od 2011. godine.

„Da ima zakona, svako svjedočanstvo od tada do danas bilo bi poništeno i nezakonito, jer nijedan naš nastavnik nema takav dokument, zato što ne postoji. Nastava se izvodi po programima i udžbenicima za crnogorski jezik“, rekao je Matović.

Okruglim stolom završena je kulturna manifestacija „Dani slovenske pismenosti“, koja je počela 21.maja.

1 Comment

  1. Dragan Dragovic

    Sada u Rusiji znaju i mogu da citaju latinicu. Do nedavno nisu mogli, pa cak ni oni veoma obrazovani. Svojevremeno smo sluzbeno putovali do Londona, Andrej poznati moskovski arhitekta, Jurij – cijenjeni moskovski ekonomista – obojica izuzetno obrazovani ljudi, i ja. Kad smo upisivali svoje podatke u bijeli karton ( deklaraciju) jednog hotela u Londonu, obojica su me molila da upisem njihove podatke, jer ( kako rekose ) nisu bas bili sigurni kako to da urade na latinici a trebalo je samo upisati : ime i prezime, datum i mjesto rodjenja, broj pasosa, stalnu adresu i svrhu putovanja ( private or business ). Nisu vjerovali( ni oni, niti bilo ko od mojih dagih ruskih kolega i koleginica u Moskvi ) kad sam im pricao da smo pismeni iz srpsko-hrvatskog jezika obavezno morali pisati: jedanput cirlicom, a nakon toga latinicom, i tako redom 12 godina skolovanja – sve do fakulteta. Nisu mi vjerovali kad sam im govorio da imamo novine stampane cirilicom na jednoj strani, a latinicom na drugoj. Nisu mi vjerovali da nisam nikada znao da odgovorim na pitanje da li je knjiga bila napisana cirilicom ili latinicom, kad zatvorim tu knjigu koji sam upravo citao. Nisu mi vjerovali moji prijatelji iz Amerike da ja mogu “glatko” da procitam nazive stanica u moskovskom metrou; oni su bili uvjereni da sam sve te nazive naucio napamet, jer za njih je ruska cirilica bila gora od “ kineskog pisma”;
    moji dragi prijatelji Amerikanci, koji su cirilicni naziv “Restoran”, izgovarali kao “ Pektopah”. Nisu mi vjerovali kolege u Torontu da ja mogu “glatko” da procitam bilo koje pismo, email ili instrukcije napisane cirlicom. Oni su bili uvjereni da sam ja neki “ ruski spijun” koga je KGB vrbovao i godinama obucavao, dajuci mu vrlo precizne instrukcije kako da “krade “ podatke o firmi u kojoj sam radio, i ako je ta firma bila samo obicna gradjevinska firma – nalik na sve obicne gradjevinske firme u Svijetu. Kad bi cetvrtkom vece, posle posla isli u obliznji pab na pivo, neko od mojih kolega je volio da prica ( naravno u sali ) da su moji roditelji bili “ teski fanatici” koji su me kao djecaka, mucili i maltretitirali ( ne dajuci mi ni da jedem niti da spavam), sve do onog momenta dok nisam dobro savladao cirilicu. Kod njih sam vazio za jednog od vrlo obrazovanih kolega, koji je znao cak DVA pisma.

    Moram da kazem da sam izuzetno ponosan sto i dan- danas mogu lako da citam, a da uopste ne primijetim kojim pismom je neki tekst napisan ( cirilicom ili latinicom ), i to smatram izuzetno velikim bogatstvom.

    Volio bih da napomenem da ljubav prema cilrilici i mogucnost da pisem i citam na tom pismu ( sto bi rekli Englezi : vrlo fluentno), ne cini me manjim Crnogorcem no sto jesam. Naproriv!

    Ja znam da me niko nista ne pita – narocito NE kad je rijec o pismu, jeziku, literaturi, Crkvi, ruskom ili srpskom pismu, ali ja cu se boriti ( gdje god budem mogao ) da nasa djeca u Crnoj Gori obavezno izucavaju i koriste DVA pisma.

    A vama ( koji se za razliku od mene pitate i odlucujete sta ce nasa djeca uciti i na kojem pismu) upucem veliku molbu i apel da OBAVEZNO uvedete cirlicu u nas obrazovni sistem, i to ne samo formalno nego kao ravnopravno pismo latinici; na taj nacin bi ucinili izuzetno veliko djelo. Ako to uradite, budite uvjereni da cete ostati zapamceni po velikom dobru i bicete hvaljeni od stane generacija i generacija djaka koji su imali tu privilegiju da uce i da se obrazuju u savremenim crnogorskim skolama na dva ravnopravna pisma: cirilici i latinici.

Submit a Comment