Ukoliko u pismu gospodina Grubaca ignorisemo opste, pomalo istrosene fraze o mafiji, nedemokratiji, a onda i njegov licni bijes na Janosa Bugajskog iz ociglednih razloga, onda od ovog maratonskog komentara i ne ostaje mnogo za odgovor.
Za gospodina Grubaca bi bilo vrlo korisno, objektivnost radi, da ponekad zamjeni objekat i subjekat, i provjeri da li je tvrdnja tacna i u tom smjeru. Na primjer, kaze: “Isto tako, martovske pogrome Albanaca nad Srbima, Bugajski bi hladnokrvno mogao komentarisati na nacin da su “gradjani” vrsili pogrome nad “gradjanima”, zbog ociglednih razlika oko drzavnog statusa te teritorije!?”
Najprije, nije ozbiljno komentarisati sto bi neko rekao, ili sto misli, a ne kaze. Drugo, obrnimo Srbe i Albance u tvrdnji gore. Pogromi su vrseni u oba smjera. Osudicemo ih.
Gospodine Grubac, Crna Gora je drzava njenih gradjana. Govoriti odvojeno o pravima drzavotvornih naroda i pravima nacionalnih manjina nije utemeljeno na evropskoj ni na crnogorskom legislativi. Ispravite me ako nijesam u pravu. U ustavu Crne Gore se ne pominju drzavotvorni narodi, Srbi i Crnogorci. Dakle, kako su definisane manjine u Crnoj Gori i njihova pravica?
Dalje: “Do nezavisne Crne Gore moze se jedino ukoliko taj projekat podrze manjine”. “U toj, samo jednoj recenici, je skoro sve receno. To znaci da projekat nezavisne Crne Gore apsolutno nema prodju (niti je ikada imao) kod drzavotvornih Srba i Crnogoraca u Crnoj Gori, a kojih ima oko 470 000 stanovnika.”
Tvrdnja da se do nezavisnosti moze doci, samo ako to podrza manjine, znaci da bi uz 15% vise glasova bilo ukupno vise od 50% glasova za nazavisnost. Dakle osoba koja je to rekla racuna na vise od 35% glasova Crnogoraca i Srba. U toj tvrdnji ste samo vi u silnoj zelji vidjeli da nezavisnost nema prodju kod Crnogoraca i Srba.
Gospodine Grubac, referenduma o nezavisnosti nije bilo. Upravo se srpska strana najvise protivila tome, sto 7-im bataljonom, sto prijetnjama druge prirode. Dakle, nemamo oficijalnu informaciju o tome koliko ima pristalica nezavisnosti. Naravno, bilo je anketa organizovanih iz raznih centara, Podgorice, Beograda ili inostranstva. Po njima, pristalica nezavisnost ima vise od 40% da budemo konzervativni. Dakle, to ne mogu biti samo manjine. Izmedju nas, naravno da znamo da ni vi ne vjerujete u vasu tvrdnju.
A onda, posto je prihvacena ta “cinjenica” naivnom likavoscu uvodite u igru “srpski jezik”, kojim malo po malo od konstitutivnih naroda pravite konstitutivni narod, koji jasno ima jedan stav prema nazavisnosti. Nijesmo saznali zbog cega neko ko svoj jezik deklarise ko srpski, a izjasnjava se nacionalno ko Crnogorac ne bi glasao za nezavisnost. Niko njih, pa ni same Srbe do sad nije pitao zvanicno. Na kojim izvorima bazirate vase tvrdnje?
I velite: “Upravo je to razlog i agresivne retorike danasnje crnogorske vlasti, koja kroz huskanje nacionalnih manjina na 400 000 Srba i Crnogoraca koji govore srpskim jezikom, pokusava da zbije redove sa nacionalnim manjinama – da bi se preglasao drzavotvorni narod Crne Gore”.
Ja nijesam uspio shvatiti sto ste ovim htijeli reci. Ko zbija redove s kim i ko ce preglasat koga? Nemam utisak da se 85% konstitutivnog naroda treba plasiti 15% manjina od preglasavanja da je jos tri Mila.
I onda nadalje, o gore pomenutoj izjavi, meni logicnoj iz aritmetickih razloga, kazete: “(Milo) radikalizuje nacionalne manjine, upucujuci ih protiv Srba i Crnogoraca koji govore srpskim jezikom, pokazuje otvoreno da se u sustini radi o iskrenoj, anticrnogorskoj, antisrpskoj i antigradjanskoj politici”
I ozbiljno se zabrinete za medjunacionalne odnose u Crnoj Gori: “Ne treba biti vidovit, pa primjetiti da trajno pogorsanje odnosa izmedju drzavotvorne srpsko-crnogorske vecine i manjinskih naroda dovodi u pitanje nacionalnu stabilnost Crne Gore u dugom vremenskom periodu”
Gospodine Grubac, po stabilnost medjunacionalnih odnosa je mnogo pogubije bilo vandalsko ponasanje Velikosrba prema manjinama. Sjetite se pjesama: “Ko je drugi ko je prvi”, “Mi smo braca koje smiju…” bahatost rezervista prema Albancima i Muslimanima, itd. Verujem da ste vi i ovo osudili, tim prije sto su pocinioci bili clanovi vase stranke. Upravo suprotno vasim tvrdnjama ili ocekivanjima, Crna Gora je pokazala ponajvise medjuetnicke tolerancije u regionu. Konkretno, poredim je sa Srbijom, Hrvatskom, Republikom Srpskom, BiH i Makedonijom.
O komentaru na gospodina Brkovica, mogu reci da je pretjerano i u stilu cijelog pisma. Mnogo jakih i zvucih konstatacija iz malo fakata. Poneseni anti-Dukljanskim sentimentima, ubacili ste i Chechene i svjetske teroriste, bas kao da je sam Brkovic pobio onu djecu. Ovo je infantilno i nedostojno covjeka sa titulom poput vase.
Ne lezi vraze, dolaze zakljucci: “Ako se tome svemu doda da u Crnoj Gori vlada klasicni aparthejd, gdje su organi vlasti etnicki ocisceni od predstavnika 60% gradjana Crne Gore koji govore srpskim jezikom, i to sto su svi organi izvrsne, zakonodavne i sudske vlasti Crne Gore sabrani u rukama jednog covjeka – Mila Djukanovica, slika je kompletna.”
Da li je tacno da u vlasti nema nikoga ko svoj jezik deklarise kao srpski? Vjerodostojne izvore molim. Nije li vlast izabrana prije referenduma o jeziku? Mozda je to bio uslov da udju u vlast. Bogami da mi se ukaze prilika, ja bi se izjasnio da govorim i kineskim.
Gospodine Grubac, na kraju mala nota o jeziku. Vrlo dobro znate da je lingvisticki jezik u Srbiji, Crnoj Gori, BiH i Hrvatskoj jedan isti. Iz politickih razloga ga zovu po nacijama. Jezik u Crnoj Gori nije blizi jeziku u Srbiji, no u BiH ili Hrvatskoj. Naprotiv. Kojim jezikom govore Srbi u Bosni ili Hrvatskoj? Kojim Bosnjaci u Crnoj Gori, i u cemu se on razlikuje od Bosnjackog u Bosni, a u cemu od jezika Crnogoraca itd.
Toliko o relativnosti imena jezika u ove cetiri drzave, a vama zelim mnogo diplomatskih uspjeha.
Pozdrav,
Marko Martinovic
0 Comments