Proces starenja nosi sa sobom brojne promjene u fizičkom, psihičkom i socijalnom funkcioniranju osobe, a pojam starenja obično izaziva negativne konotacije koje su izvor često netačnih vjerovanja o starijoj životnoj dobi. Takva vjerovanja u osnovi su stereotipa i predrasuda. Društveni stereotipi i predrasude o starijim osobama kao pasivnima, nesposobnima i zaboravljivima zapravo su daleko od istine, kaže profesorka dr Maja Zupančič s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Ljubljani za riječki Novi list.

Iznoseći podatke istraživanja o stereotipima vezanim uz starost dr Zupančič je ustvrdila da često i starije osobe vjeruju u sterotipe o starosti, čak i više nego mladi.

Prema istraživanju sprovedenom u Sloveniji i kojim je obuhvaćeno hiljadu osoba, dvije trećine ljudi starosti između 74. i 81. godine zadržava intelektualne sposobnosti, a specifičnim vježbama intelektualne je sposobnosti, ukoliko dođe do njihovog pada, moguće vratiti na nivo kakve su bile u 65. godini.

“Postotak senilnosti nakon 65. godine je je 10 do 15 posto, nakon 75. godine taj postotak raste da bi oko 85. godine dosegnuo 15 posto. Nakon 90. godine 40 posto ljudi je senilno, a to nije ni pola. Dakle, iako je riječ je čestom stereotipu, on nije tačan. Kao što nije tačno da vokabular ljudi nakon 80. godine pada. On je čak veći nego kada čovjek ima 25 godina. Smatra se i da su starije osobe međusobno slične. Međutim, svako ima svoju osobnost i vlastite vrijednosti koje zadržava i u starosti”, pojašnjava dr Zupančič.

Jedno od uvriježenih mišljenja je i da se većina starijih osoba nije sposobna prilagoditi promjenama, međutim dr Zupčič pojašnjava da se stariji ljudi itekako dobro prilagođavaju novim životnim okolnostima, od penzionisanja, novih društvenih uloga koje preuzimaju pa do gubitaka s kojima se suočavaju.

Jedan od rijetkih pozitivnih društvenih sterotipa koji se veže uz starost je da su starije osobe mudre, a ni to mišljenje, kaže dr Zupančič, nije tačno.

“Velika količina iskustva nije uslov za razvoj mudrosti pa vrlo stare osobe ne mogu se nazvati mudrima. Čovjek je najmudriji oko 60. godine života. Mudrost je ekspertsko znanje i odlučivanje o temeljnim životnim pitanjima te nije nužno povezana sa starošću. Upravo je predrasuda o mudrosti bila postavljena kao pitanje u istraživanju koje smo sproveli i većina ispitanika povezala je mudrost sa starošću”, kaže dr Zupančič.

Stereotip da pamćenje sa starošću opada također nije tačan, jer naučno je dokazano da se smanjuje pamćenje detalja, ali ono bitno je dobro očuvano. Pada pamćenje nedavnih događaja, dok dugotrajno pamćenje vezano za daleke događaje opstaje. Tom problemu, kaže Zupančič, stariji ljudi doskaču različitim strategijima kao što je zapisivanje i pravljenje popisa onoga što moraju obaviti.