Građani Crne Gore – ako se takvim uopšte mogu nazvati, očekuju da njihove probleme rješava vlast, političke partije i NVO. Institucije su nam uglavnom mrtvo slovo na papiru.

Skoro 30 godina nepromijenjena vlast nema sluha za probleme građana, a zbog predugog vladanja ono je poodavno prešlo u otvorenu bahatost. Opozicione partije su slabo organizovane, interesne, i građanima će pomoći jedino ako procijene da će od toga imati neku uočljiviju političku korist. NVO su većinom grantovske, šablonske, zavisne od donataora – obično stranih, i zastupaju njihove ineterse a ne naše (čast rijetkim izuzecima).

Jedino građani svojim aktivizmom, nemirenjem, protestima, stalnim predstavkama i žalbama, bojkotom…, mogu ostvariti svoja prava. Međutim, kao ni druge kulture, kulture građanskog aktivizma i bunta kod nas skoro da nema. Mirno trpimo nepravde i uzurpacije, često i otvorene krađe: svakodnevno i na svakom mjestu.

Za nepostajanje građanskog aktivizma kod nas ima više krivaca, a najveći su: naš građanski kukavičluk („čojci“ i junaci!!!), osjećaj nemoći i uzaludnosti borbe pred ovakvim „institucijama“, zbog nesolidarnosti, i što ni oni kojima bi to trebao biti posao – prije svega tzv. Javni servis i drugi mediji, ne podstiču građanski aktivizam. Oni podstiču politički aktivizam, tako da su im jedine teme i gosti razni đukanovići, medojevići, mandići, bulatovići, danilovići, jelići, milići, obradmišostanišići i slični miškovukovići.

Valjda je to kod mene genski: ne mogu da trpim svakodnevne krađe, uzurpacije, bahatosti, nepravo… te svako malo, čak i u ovakvoj državi, sa ovakvim „institucijama“, bijem bitke. Nekada neuspješne, ali sobzirom na moju upornost i neodustajanje, češće uspješne.

Duže od dvije godine sam morao zbog parkiranih automobila na trotoaru, jedan dio puta, kada vraćam dijete iz vrtića, pješačiti po možda najprometnijoj ulici u Podgorici – ulici Bratstva i Jedinstva, zbog parkiranih vozila na trotoaru zbog kojih isti nijesmo mogli koristiti. Desetak puta sam zvao Komunalnu policiju da uklanja automobile, pisao predstavke nadležnim u Glavnom gradu – sve je bilo džaba.

Onda sam skoro napisao mail Glavnom administratoru Glavnog grada u kom sam napisao, u najkraćem: kakav Gradonačelnik takve mu i službe, upozoravam vas da ako se desi neka nesreća meni ili mom sinu, neću se držati zakona i propisa, već ćete mi lično odgovarati, a Vi izvolite, procesuirate me, zbog izrečene prijetnje. Desili se neka nesreća sa djecom iz Osnovne škole „Savo Pejanovič“ (tu se nalazi sporni a uvijek automobilima zauzeti trotoar), obavjestiću svu javnost da sam bezbroj puta ukazivao na problem, i Vi ćete biti odgovorni.

Mjesec dana poslije ovakvog upozorenja, postavljeni su stubići na taj dio trotoara i isti je oslobođen za pješake.

Tri puta sam vodio bitku sa lopovskim mobilnim operaterima zbog zakidanja tj. krađa. Uvijek bi mi na „prvu loptu“ odgovarali negativno, ali poslije moje upornosti, tekstova, angažovanja medija – sva tri put sam bio obeštećen.

Prije tri godine korumpirani UZIP tj. Božidar Vuksanović nije reagovao na seriju mojih prigovora, žalbi, predstavki, novinskih tekstova, TV emisija – o problemu nezakonito postavljene ograde od strane AD „Plantaže“, kojom je ograđena rijeka Cijevna u dužini od tri kilometra. Iako je Cijevna javno dobro kome niko ne može i nema pravo ograničiti pristup, sve je bilo džaba. Poslije serije Kafkijanskih odgovora i nepostupanja od strane UZIP-a, a ne odustajući, utvrdio sam da čak sporna ograda nije podignuta na zemljištu Plantaža – što su tvrdile i Plantaže i UZIP, već na zemljištu Glavnog grada (dakle, dvostruka nelegalnost), i opet je bilo sve džaba. Ograda, sa fizičkim obezbjeđenjem stoji tu i dalje, a građanima Podgorice je onemogućena posjeta desetini idelanih kupališta i plaža na tom potezu.

Kako, kao što sam rekao, ne odustajem, upravo ću o problemu upoznati predstavnika opozicije delegiranog u UZIP, i tražiti da podigne Krivičnu prijavu proitv Božidara Vuksanoviča zbog nesavjesnog rada u službi, te da pozove na disciplinsku ogovornost građevisnku i vodoprivrednu inspekciju tj.inpsektore koji su donosili lažna Rješenja na moje predstvka i žalbe, kao i Komunalnu policiju koja je u nalazu ustvrdila: „na opisanom mjestu nema nikakve ograde (!!!) a i direktorica Plantaža nam je REKLA (dakle nije pokazala validan dokument/dozvolu, već im je „rekla“) da je postojeća ograda postavljena u skladu sa Zakonom.

Normalno, ne vjerujem nikome blanko, i ako predstavnik opozicije poslije upoznavanja sa slučajem i predočene dokumentacije ne uradi ono što mu je zadatak, istog ću takođe prozvati javno i tansparentno, i tražiti njegovu odgovornost.

Ovo je samo manji dio „bitaka“ koje sam vodio i vodim za ostvarivanje svojih prava, ali i prava ostalih građana. Vodite ih i vi. Masovnijim pokazivanjem građanskog aktivizma, bunta i nemirenja, sami ćemo ispraviti više stvari nego će to uraditi političke partije i NVO, a vlast – ma ko ona bila, počeće da se plaši građana, a ne građani vlasti – kao što je to decenijama stanje stvari kod nas.