Na društvenom mreži Facebook je odjeknulo pismo Albanke iz Makedonije koja je odrasla u Skoplju uz ljude svih nacionalnosti, a u pismu priča o svom djetinjstvu, odrastanju i o onome za čim najviše žali.

“Moje ime je Zehra, ćerka sam Ferida i Seline, albanske sam nacionalnoti i ponosna sam na svoje korijene.

Ja sam od onih klinaca koji znaju šta je suživot, tako sam odrasla i da mogu, svoje detinjstvo bih dala svima. Moj djeda je bio komunista, a pravi moto komunizma je ‘Bratstvo i jedinstvo’, pa me je tome učio i tako smo živjeli sa svim našim komšijama u ulici Džona Kenedija.

Moja majka je živjela u naselju Madžer (za one koji ne znaju nalazi se blizu nove željezničke pruge), a tata je odrastao u naselju Pajko (sada se tamo nalazi makedonska opera i balet). Za vrijeme Jugoslavije, moj otac je bio rukometaš i družio se sa Srbima, Makedoncima, Romima i Turcima. Njegovi najbolji prijatelji se zove Dragan koji mu je bio kum na vjenčanju, čika Marko i čika Kiki, a ja sam rasla sa njihovom djecom, bratom Nino, Đoko, Filip, Ana Maji i sa njenim mlađim bratom. Slavili smo zajedno rođendane, slave i Bajrame. Bilo je lijepo”, piše Zehra, čije pismo u cjelosti prenosi Info.ks.net.

Zehra pismo završava porukom: “Živimo u 21. vijeku, svi smo isti, ljudi stvoreni od Boga, vrijeme je da se ujedinimo i pokažemo da umijemo i znamo kako da ponovo stvorimo jedinstvo!”