U holu važne zgrade se pojavila platnena torba i ostala u položaju koji stručno službeno lice može navesti na pomisao da unutar te nehajne zgužvanosti pritajena vreba eksplozivna naprava. Duh vremena vonja na terorizam i prirodno je da stručnom i, uz to, službenom licu tako nešto padne na pamet.

Stručno službeno lice mora da postupa po proceduri koja je predviđena za situacije poput gore opisane. Ta procedura podrazumijeva da čeljad koja se zateknu u zgradi moraju biti evakuisana na bezbjednu lokaciju.  Nakon toga, stručna službena lica utvrđuju vinost ili nevinost nehajno zgužvane platnene  torbe.

Ako se ispostavi da je torba bila nevina i da je nekome slučajno ispala – slijedi uzdah olakšanja. Da li nužno i vijest u novinama, i to na naslovnoj strani?

Možda, u određenoj vrsti novina i pod određenim uslovima!

Recimo da je torbu ispustila neka veoma važna ili popularna osoba. U tom slučaju, objavljivanje vijesti u nekom tabloidu moglo bi da se pravda. Moglo bi se braniti i urednička odluka o isticanju te vijesti u “izlog“ (naslovna strana).

Moglo je biti utvrđeno da je neko nepoznat i nepopularan namjerno ostavio torbu u stanju sumnjivosti kako bi sludio stručna službena lica i seirio iz prikrajka napetost i strku koju je izazvala obična platnena torba, ali nezgodno kontekstualizirana.  I u tom slučaju bi događaj zasluživao vijest u tabloidu. Naslovnu stranu jedino ako nije bilo ničega žešćeg da nadraži znatiželju čaršije.

Da je u pitanju bila nečija smišljena provokacija u cilju provjere funkcionisanja sistema bezbjednosti objekata UN, informacija bi se kvalifikovala za vijest i u ozbiljnim novinama. Svakako ne i za naslovnicu.

Neko je juče zaista ispustio običnu platnenu torbu u holu zgrade UN u Podgorici. I zgrada je, nakratko, morala biti evakuisana. Bio sam jedan od evakuisanih koji je prošao tik pored osumnjičene platnene torbe.

Nije utvrđeno da je torbu ispustila neka važna ili popularna ličnosti. Nije uhapšena nijedna nevažna i nepopularna osoba pod sumnjom da je namjerno ispustila platnenu torbu. Nije bilo ni potvrde da se radilo o provokaciji čiju smo svrhovitost spremni uvažiti.

Ničega toga nije bilo u konkretnom zbitiju. Platnena torba je, po svemu sudeći, nekome ispala slučajno. Pa, ipak, vijest je objavljena u jednom od podgoričkih dnevnika, a njena prethodnica je, čak, “istrčala“ na naslovnu stranicu toga dnevnika.

Osobe koje se bave odnosima s medijima i javnošću su sklone da  posumnjaju ( u šali, naravno) kako je ovo bio jedini način da se u tome dnevniku proturi vijest o održavanju dvodnevnog seminara namijenjenog novinarima i PR djelatnicima na temu unapređivanja dobrovoljnog davalaštva krvi u Crnoj Gori. Ta vijest je, doduše, lukavo gurnuta u posljednji paragraf – na mjesto gdje čitalac tabloida očekuje klimaks vijesti o eksplozivnoj napravi.

Sve se ovo dešavalo na početku moga izlaganja, u kome je poenta bila da novinarstvo o značajnim stvarima mora izvještavati na zanimljiv način. Za tako nešto, naravno, nije potrebno poturati sumnjivu torbu. Nije potrebno ni izvještavati sa edukativnog seminara, jer takvi događaji obično nemaju neophodnu informativnu vrijednost (newsworthy) da bi postali vijest. Mogu, međutim, biti riznica ideja za novinarske priče i mjesta na kojima će novinari upoznati neke nove izvore ili dodatno osnažiti veze sa već poznatim.