Prvi podzemni park na svijetu biće napravljen u Njujorku, na terminalu koji se nalazi ispod Menhetna.

Terminal ima plafone visoke 6,1 metar i proteže se tri bloka.

Korišćen je do 1948. godine kao stanica i okretaljka za automobile.

Prirodno svijetlo će se u podzemni park usmjeravati korišćenjem optičkih vlakana, čime će se omogućiti prirodno osvjetljenje, ali i rast trave i drveća ispod gradskih ulica.

Sunčeva svjetlost će prolaziti kroz stakleni štit iznad paraboloidni kolektora, reflektovati se i sakupljati u jedno žarište, a potom usmjeravati u podzemlje. Sunčeva svjetlost će se prenositi na reflektujuću površinu na distributivni tanjir ispod zemlje i potom u podzemni park.

Kolektori svjetlosti će biti postavljeni na površini. Vještačko osvjetljenje će se koristiti kao alternativa prirodnoj svjetlosti tokom noći i tokom oblačnog vremena.

Nova tehnologija će omogućiti prenošenje potrebnih talasnih dužina svjetlosti koje omogućavaju fotosintezu i rast biljaka. Tokom sunčanog vremena, struja neće biti potrebna.

Godine 2012. je izgrađen prototip tehnologije u napuštenom skladištu, nakon čega je izložen, a vidjele su ga hiljade posjetilaca. Protip je postao dokaz da je koncept podzemnog parka moguć.