Ljetnje računanje vremena završava se u nedelju 26. oktobra u tri sata ujutru, kada kazaljke na časovnicima treba pomjeriti za jedan sat unazad, odnosno sa tri na dva sata ujutru.
Ljetnje računanje vremena počinje u poslednjoj nedjelji marta, a završava se poslednje sedmice oktobra, na osnovu Zakona o računanju vremena.
Ljetnje računanje vremena, čiji je cilj uglavnom ušteda električne energije, je prvi put uvedeno 27. marta 1983. godine.
Od 1995. godine kazaljke na satovima su pomjerane u poslednjoj sedmici septembra, a 2006. je računanje vremena usklađeno je sa Evropskom Unijom.
Pomeranje kazaljki u zapadnoj Evropi uvedeno je početkom 1970-ih godina, uz obrazloženje da se time “produžava” dan, omogućuju uštede u potrošnji električne energije, povećava produktivnost, poboljšava prilagođavanje ljudi i radni dan čini efikasnijim.
Prelazak na letnje i zimsko vreme prvi put je zabilježeno 1916. godine u zemljama na sjeveru Evrope, a do sada je uvedeno u oko 70 zemalja, uglavnom na sjevernoj hemisferi.
Od 2002. godine Evropska unija, kao i ostale zemlje u Evropi, odredile su da ljetnje vrijeme počinje poslednje nedjelje marta i da se završava poslednje sedmice oktobra.
Pojedini astronomi su protiv pomjeranja kazaljki i vještačkog “produženja” dana, jer smatraju da prirodu ne treba “mučiti”, makar se to pravdalo i ekonomskom računicom.







0 Comments