Mirovne snage Ujedninjenih nacija isuviše rijetko koriste silu da bi zaštitile civile kada su napadnuti, kaže se u jednom internom izvještaju UN.

U izvještaju se “primjećuje upornu tendenciju mirovnih operacija da ne intervenišu silom kada su napadnuti civili”, iako imaju ovlašćenje Savjeta bezbijednosti UN za upotrebu sile.

To se objašnjava s nekoliko uzroka, među kojima je i “dvojni lanac komandovanja: komandanata misije i zemlje koja je dala trupe”, a ima i razlika u Savjetu bezbijednosti UN o tome da li i kako koristiti silu. Pored toga, misije često smatraju da nemaju dovoljno osoblja ili opreme za čvršći nastup.

Mirotvorci brinu i da mogu biti kažnjeni pred vojnim sudom, ili čak i pred Međunarodnim krivičnim sudom, ako bi se upotreba sile smatrala neprikladnim ili pretjeranom, prenosi Beta.

Izvještaj se zasniva na procjeni osam od deset mirovnih misija UN sa mandatom da zaštite civile.

U većini slučajeva mirovne snage nisu bile na mjestu događaja u trenutku napada, a kada su tamo bile, “rijetko su koristile silu”, čak i kao poslednje sredstvo.

Međutim, mirovne snage nisu ni neaktivne, i u izvještaju se navodi da su pružale podršku lokalnim snagama bezbijednosti ili su sklanjale civile. Uz to, mirovne misije stalno nastoje “da koriste mirna sredstva da bi se identifikivala prijetnja civilima” i spriječili napadi.